Obnova Banovine, kao i Zagreba, nakon potresa, više od godinu dana stoji i ne događa se ništa. Ljudi i dalje spavaju van svojih domova, često s pogledom na ruševine onoga što su stjecali cijeli život. Ono što ih još uvijek drži na životu nije briga sustava za te ljude, jer je isti taj sustav dokazao da mu do njijh nije stalo, već su to tople geste ljudi koji i dalje nesebično daju sebe i odriču se svojih blagodati u korist onih nesretnijih.
Podsjetimo stoga još jednom na jedan hvale vrijedan projekt, gdje samim slušanjem pjesme možemo konkretno pomoći gradu Petrinji. Pozivamo sve da barem tako, simboličnom gestom pomognu, dok pozivamo sve institucije da se napokon saberu i naprave nešto konkretno za sve ljude koji su u tih nekoliko stravičnih sekundi ostali bez svega!
Petrinja Band Aid, sastav glazbenika i umjetnika, napravio je pjesmu kojom želi svojim sugrađanima vratiti vjeru u bolje sutra nakon katastrofalnog potresa koji je pogodio njihov kraj. Prigodnog imena ‘Glavu gore’ pjesma je svih oduševila, a mnogi pišu da ih je ganula do suza.
Situacija je loša, mislim da ljudi koji nisu bili ovdje teško mogu pojmiti o kakvoj je katastrofi ovdje riječ, mora se doslovno pola grada rušiti, izjavio je za Hinu Bojan Šeperac, jedan od autora pjesme.
Ideja za pjesmu, a kasnije i projekt je došla iz potrebe da se ovaj zaista napaćeni grad i njegovi građani u ovom teškom trenutku spomenu u kontekstu njegovih motiva poput lipa te već prije opjevanih petrinjskih uskih staza, izjavio je Šeparec.
Petrinjske uske staze, opjevane nekoliko puta u petrinjskoj povijesti, danas predstavljaju neuništiv duh građana Petrinje, a o tome pričaju i stoljetne lipe na petrinjskim šetnicama, dodao je.
Situacija u Petrinji, dva mjeseca nakon potresa je lošija nego li se prezentira u medijima. Ljudi su se ili odselili s obiteljima i jednostavno klonu duhom i gube vjeru u sustav općenito, što državni, što lokalni. Međutim, svatko kome smo prezentirali ideju o pjesmi dočekao je s oduševljenjem i samo pitao: “Kada krećemo?” Reakcije su nevjerojatne u najboljem smislu, s veseljem je rekao za Hinu Petrinjac Ivan Radošević, član Petrinja Band Aid-a.
U izradi pjesme sudjelovali su Bojan Šeperac, Saša Pavlović, Zoran Peškir i Ivan Radošević koji su složili aranžman.
Uslijedilo je snimanje bas gitare Ive Sankovića i vokala, a to su Marija Alapić, Goran Brebrić, Matija Jurčević, Ines Kosturin, Vesna Brebrić, Ivona Šeperac, Antonija Kihalić, Igor Pavleković, Dario Bursać, Ivan Radošević, Elvin Kalfić, Dora Lovreković, Laura Sučec i Hrvoje Sekulić.
U nastavku donosimo tekst i videozapis pjesme:
INTRO
(Oj petrinjsko ravno polje – narodna)
Nemoj me nikad pitat’ zašto
sam oronule fasade
obojao svojom maštom.
I zašto smo
iako na rubu siromaštva
naučili dijeliti, zaboraviti, praštat’.
Srcem kad se voli
što stvorili su preci,
predaje nema i reci svojoj djeci
da to je njihov grad
i da ostao si zato
jer se prijatelj ne ostavlja
kad upadne u blato.
I da su postojali nekad
neki ljudi što ga vole,
da su zbog njih opet
sagradili sve škole.
I vrtiće.
Da se opet legići slažu,
baš kao i mi
ciglu, crijepove i građu.
Dok Petrinjčica teče
i na ušću Kupu ljubi,
dok sunce u ljeto najljepša jutra budi.
Do tad ce živjet’ grad
i rasti novi klinci i bas kao do sad
ZVAT ĆE SE PETRINJCI!
Ref.
Kad padne mrak
i tama prekrije ulice i krovove,
digni glavu gore
jer nitko ne smije
uzeti ti nadu i snove.
Divna, veličanstvena,
al’ isto tako divlja priroda
je neukrotiva, ta zemlja je živa.
Kazaljke su stale,
ali vrijeme dalje teče.
Gledam zoru kako mirn
ispraćuje veče’.
Grad se opet budi,
iz pepela se ustaje.
I diže se visoko,
on ne želi da posustane.
Naša srca kucaju
dok potresi pucaju
i bijeg iz noćne more,
samo diži glave gore.
Hej!
Glave gore
dok je snage i volje,
nema vremena za tugu,
znamo bit’ će bolje.
Zbog predaka što prate nas
i djece kojoj ostaje,
ovaj grumen zemlje
opet kula postaje.
Sagradit’ ćemo
domove, ulice i mostove.
Doći će vremena
za koja kažu da ne postoje.
To biti će nam motiv,
naša najteža zadaća.
Zrno po zrno – pijesak.
KAMEN PO KAMEN – PALAČA!
Ref.
Petrinjskim uskim stazama
hrabro podari korake.
One će te vratiti na put.
Uspori, zastani i slušaj,
to lipe govore
o gradu koji ćemo podignut’.
I stoji grad
ispod porušenih krovova.
U sjeni starih lipa,
u tišini naših domova.
U svakoj mojoj pjesmi,
tamo di su uske staze,
tamo di mi duša svira,
tamo di mi noge gaze.
Tu sam ugledao sunce,
tu me mater slova učila,
u zemlji što se
borila, plakala i mučila.
Sanjam mirne noći i vidim mirna jutra,
ne gubim nadu nikad,
VJERUJEM U SUTRA!
Ref.
Kad padne mrak
i tama prekrije ulice i krovove,
digni glavu gore
jer nitko ne smije
uzeti ti nadu i snove.
Petrinjskim uskim stazama
hrabro podari korake.
One će te vratiti na put.
Uspori, zastani i slušaj,
to lipe govore
o gradu koji ćemo podignut’.
