Svake se godine obilježava Bleiburška tragedija. Komemoracija žrtvama ubijenim bez suđenja od partizanske ruke. Pobili su ih partizani nakon što su vojnici odložili svoje oružje, dok su civili, žene i djeca ionako bili nenaoružani. Pokolj čak i tako nenaoružanih vojnika počeo je iz zasjede, iz okolnih šuma. Partizane je vodio Josip Broz Tito.
Protiv Bleiburške komemoracije prosvjedovali su mnogi i uredno i dalje prosvjeduju. Prosvjedovali su pod krinkom antifašizma, iako se radilo o neprikrivenoj komunističkoj ideologiji, rječniku i metodama. S najviših razina čuli su se povici kako se radi o nekakvom profašističkom skupu, a nitko nije spomenuo kako su tamo ubijene nevine žrtve.
Među ubijenima je možda bilo i onih koji su činili zločine, no u Hrvatskoj vrijedi presumpcija nevinosti, dakle svatko je nevin dok mu se krivnja sudskim putem ne dokaže. Komemoraciju takvog tipa htjelo se zabraniti, no zašto se ne želi, barem na najvišim političkim razinama, zabraniti partizanski dernek u Kumrovcu?
Svake se godine tamo slavi, povodom rođendana Josipa Broza, s komunističkim obilježjima i parolama, zaziva se povratak Tita i komunističke Jugoslavije, a sve su glasnija nagađanja o povratku imena Trga maršala Tita u Zagrebu, glavnom gradu Republike Hrvatske, no je li to primjereno modernom i demokratskom društvu? Svakako ne, a evo i nekoliko vrlo jasnih i jednostavnih primjera zašto.
Ovako je govorio Che Guevara: “Mržnja je element borbe. Bezrezervna mržnja prema neprijatelju vodi nas preko naših prirodnih mogućnosti i ograničenja, ona čovjeka transformira u nasilan, učinkovit i selektivan stroj za ubijanje.” “Riješio sam problem .32 kalibrom. U desnu stranu njegova mozga…Sve njegovo pripalo je meni.” Sve to uz poruku “Jednostavno normalni” Ironično.
Rezolucije Vijeća Europe 1096 i 1481 o osudi zločina komunističkog režima
Rezolucije jasno osuđuju komunističke zločine, izražavaju sućut žrtvama i savjetuju državama članicama da se jasno opredijele za osudu komunizma. Komunistički su simboli izrijekom zabranjeni u Poljskoj, Mađarskoj, Litvi, Latviji, Ukrajini, postkomunističkim zemljama, na koje bismo se mogli ugledati.
Rezolucija 1481 izglasana 2006. godine, između ostalog, govori sljedeće:
[product id=1462]
“Totalitarni komunistički režimi koji su vladali u Srednjoj i Istočnoj Europi u prošlom stoljeću, a koji su još na vlasti u nekoliko zemalja svijeta, bili su, bez iznimke, označeni masovnim kršenjima ljudskih prava. Kršenja ljudskih prava razlikovala su se ovisno o kulturi, zemlji i povijesnom razdoblju, a uključivala su pojedinačna i kolektivna ubojstva i smaknuća, smrti u koncentracijskim logorima, izgladnjivanja, deportacije, mučenja, prisilni rad i druge oblike masovnog fizičkog terora, progone na temelju nacionalne i vjerske pripadnosti, kršenje slobode savjesti, slobode misli i izražavanja, slobode medija te također nedostatak političkog pluralizma.”
“Također, (Parlamentarna Skupština Vijeća Europe) poziva sve komunističke ili post-komunističke partije da u svojim zemljama, ako to dosad nisu učinile, ponovo procijene povijest komunizma i svoju vlastitu prošlost, jasno se distanciraju od zločina počinjenih od strane totalitarnih komunističkih režima te ih osude bez ikakvih nejasnoća.”
Na temelju spomenutih Rezolucija, Sabor Republike Hrvatske donosi deklaraciju o osudi komunističkih zločina. No, izgleda kako je to sve, barem na razini javnosti, ostalo deklarativno.
Josip Broz Tito na popisima najvećih svjetskih zločinaca 20. stoljeća
Njemački magazin Bild sastavio je 2015. godine listu najvećih masovnih ubojica 20. stoljeća. Na 10. mjestu nalazi se upravo jugoslavenski diktator Josip Broz Tito. Bild tom prilikom navodi kako je Josip Broz odgovoran za smrt milijun ljudi. Također valja napomenuti kako prvo mjesto drži Mao Zedong, komunist koji je odgovoran za smrt 50 milijuna ljudi, zatim slijedi sovjetski diktator Staljin odgovoran za smrt 40 milijuna ljudi, dok je Htiler, po mnogima najveće oličenje zla (velikim dijelom opravdano) na trećem mjestu s 20 milijuna žrtava na svojoj savjesti (ukoliko ju je imao). Zanimljiva je također činjenica kako je na popisu 10 najvećih zločinaca 20.stoljeća čak 6 komunističkih zločinaca. Jesu li te činjenice svjesni oni koji danas veličaju komunizam?
Britanski Daily Mail Tita smješta na i dalje “visoko” 13. mjesto na ljestvici najgorih masovnih ubojica 20.stoljeća i pripisuju mu 570 tisuća žrtava.
Zanimljiva je činjenica kako je Josip Broz Tito bio i pedofil. Naime, on je oženio ruskinju Pelagiju Denisovu Belousovu u ruskoj pravoslavnoj crkvi (zbog čega je Tito prešao na pravoslavlje 1918. godine) kada je ona imala samo 14 godina (neki izvori navode 15 godina). Možda u to vrijeme pedofilija nije bila zakonski tako definirana, no sklonost muškaraca prema stupanju u brak s djevojčicama od 14 ili 15 godina je jednostavno nastrana, bilo gdje i bilo kada, u bilo kojem pravnom poretku.
Tito je početkom Drugog svjetskog rata podržavao Hitlera
Kad su 23. kolovoza 1939. ministri vanjskih poslova Njemačke i Sovjetskog saveza Molotov i Ribbentrop u Moskvi potpisali Pakt o nenapadanju i prijateljstvu, Tito i vodstvo KPJ podržali su potpisani dogovor. Staljin i Hitler bili su dragi i mudri vođe.
Njemačke nacističke trupe ušle su u Poljsku 3.rujna 1939. godine, uz podršku Sovjetskog Saveza (i KPJ) iako Sovjetski Savez tada nije službeno ušao u rat. Rat agresorima na Poljsku tada objavljuju Velika Britanija i Francuska, a Komunistička partija Jugoslavije tiska zanimljiv letak.
U njemu su za izbijanje rata optužili Veliku Britaniju i Francusku i svrstali se na stranu Hitlerove Njemačke. Odmah po izbijanju Drugog svjetskog rata rukovodstvo KPJ iznijelo je svoje viđenje uzroka rata koji je promatran kao sukob između „rada i kapitala,
ugnjetavanih naroda i imperijalista“. Glavni izazivači rata bile su „reakcionarne vlade financijskog kapitala Pariza i Londona“ koje su željele da njemački fašizam okrenu protiv Sovjetskog Saveza. Rat nije izbio zbog Poljske i obrane njene nacionalne nezavisnosti:
„Njemačka je, istina, neposredno napala Poljsku, ali je istina i to da je sama poljska vlada plemića i kapitalista bila imperijalistička i
imala imperijalističke prohtjeve, u prvom redu protiv Sovjetskog Saveza.” Na taj način KPJ opravdava napad na Poljsku.
Ljubav komunista i Hitlera puca 22.lipnja 1941. napadom Trećeg Reicha na SSSR.
Brojni partizanski zločini pod Titovim vodstvom
Dosta je govora o tome bilo u hrvatskoj javnosti, no to nije naišlo na primjerenu osudu, posebice od strane obožavatelja Josipa Broza. Čak štoviše, neki i otvoreno zazivaju povratak Josipa Broza “da završi posao”. S obzirom na egzekucije i zločinački karakter komunističkog pokreta na području bivše Jugoslavije, vrlo je jasno što se time implicira.
Ovdje ću navesti samo neke od zločina.
Partizanski poslijeratni zločini u Zagrebu
Partizanski poslijeratni zločini u Zagrebu označavaju pokolj kojeg su počinili Titovi partizani nakon završetka Drugog svjetskog rata u Zagrebu. Zagrepčane su likvidirali i na stratištima po okolnim šumama, podsljemenskim stratištima i poljima. Bez suđenja su partizani ubijali brojne Hrvatske vojnike i civile.
U zagrebačkim logorima su komunističke vlasti mučile i likvidirale hrvatske i njemačke vojnike, civile, žene i djecu, a najzloglasniji su logor Prečko i logor Kanal.
U samom gradu Zagrebu registrirano je i poznato preko 70 masovnih grobnica, a u okolici još više od 60. Najveća stratišta u kojima su ubijene i bačene desetine tisuća ljudi u Zagrebu su: Gračani sa niz velikih grobnica od kojih najveća sa preko 700 ubijenih ljudi, Vrapče, Prečko, Tuškanac (Dubravkin put) i brojne druge.
Nisu bili pošteđeni niti bolesnici i ranjenici iz zagrebačkih bolnica. Prema dokumentiranim podatcima ubijeno je 4.791 ranjenika iz zagrebačkih stalnih i privremenih bolnica.
U Zagrebu je danas neistraženo još 40-ak masovnih grobnica za koje se zna.
Takozvani ‘Dan ustanka’ u Srbu
I u današnje vrijeme u Srbu se okupljaju štovatelji lika i djela Josipa Broza. Sjećaju se tako 27.srpnja i takozvanog ‘Dana ustanka’. To je vrlo interesantan podatak jer u toj pobuni niti jedna jedinica nije bila pod zapovjedništvom komunista, a u pobuni nije sudjelovao nitko osim Srba pod četničkim vodstvom ili su djelovali kao naoružane bande hajdučkog tipa. Taj je događaj ovdje naveden jer se u SFRJ on službeno obilježavao. Podsjetimo se što se tada dogodilo:
“Ustanici” su proveli etničko čišćenje svih ne-Srba na području ustanka, između planine Velebit u Lici i grada Drvara u susjednoj Bosni i Hercegovini. Na sam dan ustanka je izvršen veliki pokolj Hrvata kod Drvara i pokolj u Bosanskom Grahovu, te pokolj 28 Hrvata u mjestu Brotinja u Lici. Na području ustanka ostali ne-Srbi jedino u mjestima Gračac (u kojem je bio jači talijanski garnizon), te Udbina i Kulen Vakuf, koje su branili domobrani i manji broj ustaša. Nakon što snage NDH nisu više mogle držati Udbinu i Kulen Vakuf, povele su stanovništvo tih dvaju mjesta u zbjeg. U pokolju u Kulen Vakufu u rujnu 1941. će ustanici uspjeti zarobiti oko pola zbjega, te potom pobiti oko 2 i pol tisuće civila.
Brojni visoko rangirani političari Republike Hrvatske sudjeluju svake godine na “proslavi” u Srbu. Je li to normalno, prosudite sami…
Barbarin rov (Huda jama)
Barbarin rov dio je rudnika Huda jama, blizu mjesta Huda Jama, u Sloveniji. Tu se nalazi masovna grobnica i mjesto je pokolja kojeg su počinili Titovi partizani nakon završetka Drugog svjetskog rata. Bez suđenja masovno su ubijali vojnike i civile, među kojima je bilo najviše Hrvata, ali i pripadnika drugih naroda iz bivših jugoslavenskih republika. Među ekshumiranim žrtvama bilo je oko 10 posto žena.
Pokolj katoličkih svećenika u Hercegovini
Pokolj fratara u Hercegovini označava niz pokolja kojeg su iz mržnje prema Katoličkoj crkvi počinili partizani tijekom i nakon završetka Drugog svjetskog rata u Hercegovini. Bez suđenja su ubili 66 franjevca, a 78 su uhitili i zatvorili.
U Širokom Brijegu 7. veljače 1945., ideologizirani partizani osmog dalmatinskog korpusa su ubili 30 franjevaca. Natjerali su ih podrum samostana nakon čega su ga zapalili.
Zločini počinjeni nad šestoricom franjevaca zatečenih u župi Mostarskom Gracu 6. veljače 1945. dogodili su se u zoni odgovornosti 2. dalmatinske brigade iz sastava 9. dalmatinske divizije, zapovjednika brigade Brune Vuletića, političkog komesara u toj brigadi Ante Jerkina, zapovjednika Ljube Trute i Ilije Radakovića i čelnih ljude 8. korpusa Petra Drapšina i Boška Šiljegovića.
Goli otok
Zloglasni logor Goli otok je logor na istoimenim otoku za jugoslavenske političke zatvorenike osnovan 1949. godine po nalogu rukovodstva Komunističke partije i države, u sklopu velike “čistke” u redovima Komunističke partije Jugoslavije nakon Rezolucije Informbiroa. Izabran je zbog nenaseljenosti i nemogućnosti bijega s otoka.
Kada bi u logor stigao novi logoraš, za “dobrodošlicu” su stari logoraši poredani u dvije kolone u špaliru te su novoga morali isprebijati do besvjesti. Oni logoraši za koje su stražari smatrali da nisu dovoljno jako udarali, morali su isto kroz “krvavu stazu”.
Političke zatvorenike i disidente smatralo se opasnošću za Jugoslaviju, za socijalizam i za maršala Tita.
Kažnjenici su umirali ili bili ubijani na razne načine, na primjer:
- pri pokušaju bijega,
- na smrt pretučeni,
- samoubojice – koji nisu mogli ili htjeli podnositi metode “preodgajanja” UDBA-e (koje su provodili stariji zatvorenici, zaduženi da tjelesno i psihički zlostavljaju one novije),
- poginuli “utapanjem”,
- nesreće na radu u kamenolomu,
- smrt od izgladnjelosti ili iscrpljenosti.
Među zarobljenike su bili ubacivani agenti koji su stvarali grupacije. Tom su metodom poticana ubojstva na Golom otoku, kada su kažnjenici iz jedne skupine napadali one iz druge.
Postoje mnogi drugi znani i neznani zločini koje su počinili ljudi pod zapovjedništvom Tita, no i ovo je više nego dovoljan pokazatelj koliko je monstruozan Titov režim bio. O zločinima na Križnom putu zadnjih je dana puno pisano, pa se u ovom članku nisam htio time detaljnije baviti iako se radi o jednom od najvećih poslijeratnih pokolja.
Povratak Trga maršala Tita u Zagrebu?
Novoizabrani predsjednik zagrebačkog SDP-a najavio je inicijativu za povratkom imena trga Josipa Broza Tita. Predstavnici gradske vlasti iz platforme Možemo, koji se u svom javno-medijskom djelovanju kunu u komunalnu problematiku i ideološku neopterećenost načelno podržavaju takvu inicijativu.
Ako stavimo na stranu sve eventualne povijesne prijepore i uzmemo u obzir samo činjenicu da se radi o trgu čovjeka koji je bio doživotni vladar komunističke, dakle totalitarne države, koja je zatirala demokraciju i ljudska prava, u kojoj se ubijalo bez suđenja od strane državnih službi, u kojoj se završavalo na Golom otoku i u zatvorima zbog verbalnog delikta, pričanja viceva ili pjevanja pjesama, kako čovjek na čelu takve države, u današnjem, demokratskom svijetu gdje su ljudska prava, demokracija, sloboda govora, mišljenja i izražavanja, navodno, temeljne slobode, može imati bilo što da se zove po njemu, a pogotovo jedan od najljepših trgova u Zagrebu.
U glavnom gradu Republike Hrvatske koja se od Jugoslavije, u kojoj je Josip Broz bio alfa i omega, oslobodila krvavim ratom uz tisuće žrtava i nemjerljivu materijalnu štetu!
Do kada će veličanje komunizma trajati?
Svakom je normalnom čovjeku jasno kako svaki totalitarni režim treba bezrezervno osuditi, a diktatore smjestiti u ropotarnicu povijesti gdje i pripadaju, te pritom jasno osuditi njihove zločine. No, izgleda da se neki do današnjeg dana nisu oslobodili okova komunističke indokrinacije. Stoga će nas još jednom, iznova, s ekrana i novina “bombardirati” fotografije ljudi koji marširaju sa simbolima komunizma i boljševizma, pod kojima su stradali deseci, ako ne i stotine milijuna ljudi. Čak se i u Hrvatskom saboru može čuti “Smrt fašizmu – sloboda narodu”. Upravo sa “Smrt fašizmu – sloboda narodu” potpisivani su nalozi za politčka zatvaranja, egzekucije, oduzimanje imovine i slične radnje nespojive s modernim svijetom.
Vrijeme je da se podvuče crta i da se postavi jasna granica između slobode govora i veličanja zločinačkih režima. Nadam se kako će konačno doći vrijeme kada ćemo istinski osuditi zločine svih propalih režima. Komunistički simboli i parole niti su ljudski niti moralno opravdane. Vrijeme je da se mnogi suoče s vlastitom prošlošću i shvate kako su došla neka nova vremena.
A u tim novim vremenima red je osuditi sve zločine, ograditi se od svih totalitarizama i na zdravim temeljima graditi budućnost. Jedan je temelj Republike Hrvatske. Demokratska i suverena RH nastala je u Domovinskom ratu. Hrvatska je samostalnost obnovljena 1991. godine. Samostalna, suverena i demokratska Hrvatska negacija je komunističke Jugoslavije i u suprotnosti je s idejom totalitarizma.
I danas se mnogi slikaju uz kipove Josipa Broza, neki iz ideoloških razloga, neki navodno iz čiste zabave. No, i jedan i drugi razlog su zabrinjavajući. Nisam siguran kako nekome može biti zabavno fotografirati se uz spomenik diktatoru!? Vrijeme je da ljudi napokon shvate činjenice, jasno osude svaki totalitarni režim i prestanu veličati zločin(c)e. Tek tada, moći ćemo svi zajedno, graditi zdravu budućnost na zdravim temeljima!
