Iako potreseni koronavirusom, ne smijemo se predavati!

U tijeku je globalna pandemija zbog koje na dnevnoj bazi umiru tisuće ljudi, zaraza se rapidno širi, a građanima nije dozvoljeno izlaziti na ulice i družiti se na ulicama gradova, zatvoreni su ugostiteljski objekti i sve što nije najnužnije za život. Mnoge trgovine su opustošene, mnoge su zatvorene, ljudi stvaraju zalihe za najcrnji scenarij vezan za bolest kojoj lijek još nije otkriven. Na vrhuncu epidemije dolazi do razornog potresa u glavnom gradu Hrvatske, najjačeg u posljednjih 140 godina koji izaziva ozbiljnu štetu. Ovo zvuči kao scenarij nekog horor filma, no nažalost, radi se o trenutnoj situaciji u kojoj se našao čitav svijet.

Teme horor filmova često su apokalipsa, sudari planeta, kolonizacija Zemlje od strane izvanzemaljaca i slično. Ovdje se ne radi niti o apokalipsi (još), niti o sudaru planeta, niti kolonizaciji Zemlje. Radi se o „koronizaciji“.

U susjednoj Italiji imamo priliku vidjeti razmjere užasa koje coronavirus/COVID-19/SARS-CoV2 može izazvati. Vidimo nadljudske napore liječnika koji se bore za spas ljudskih života, vidimo kamione talijanske vojske koji prevoze stotine preminulih prema lokalnom krematoriju, vidimo agoniju koju proživljava Italija, ali ne samo Italija, već i Španjolska, Iran, Velika Britanija i mnoge druge zemlje koje se suočavaju s velikim brojem oboljelih i preminulih. U Hrvatskoj, na sreću, unatoč možda prekasnoj reakciji nadležnih tijela, epidemija još nije poprimila tako pogubne razmjere.

No, Hrvatsku je u ovim danima snašlo nešto što nijednu drugu zemlju u ovoj krizi nije, razoran potres koji je mnoge oštetio, neke ostavio bez domova, dok je jedna djevojka kritično i ovim putem izražavam svoju molitvu za njeno zdravlje i nadu kako će iz ove situacije izaći živa i zdrava. Postavlja se pitanje što se sljedeće može dogoditi i može li nas išta više iznenaditi.

Sreća u nesreći je da se najrazorniji potres dogodio u nedjelju rano ujutro, u vrijeme izolacije zbog coronavirusa kada je na zagrebačkim ulicama bilo znatno manje automobila i ljudi nego što bi bilo u nekim drugim uvjetima, no može se očekivati i nagliji porast broja zaraženih jer su ljudi, osjetivši potres pohrlili iz svojih domova na ulice. Naravno, nije im za zamjeriti, održavanje razmaka i briga za zarazu im je bila zadnja na pameti u ovoj nemiloj situaciji.

Najpotresnije je bilo gledati rodilje iz bolnice u Petrovoj kako sa svojim novorođenim bebama stoje na hladnoći, na temperaturama blizu nule i proživljavaju dramu umjesto da u prvim danima majčinstva (ili zadnjim danima trudnoće) uživaju kao u najljepšem razdoblju života. Prije nego se situacija donekle stabilizirala, pregledi i sve ostalo što je potrebno radilo se u automobilima. Nakon potresa, u pogođenoj bolnici rođene su četiri bebe kojima želim dug, sretan i bezbrižan život, te da im od ovoga ostane samo zanimljiva uspomena za priče njihovim unukama i unucima.

Stvarno se teško oteti dojmu da svijet ide svome kraju gledajući današnje slike iz Zagreba, slike iz Italije zadnjih tjedana ili iz Wuhana prije nekog vremena. No, usred svega toga ipak se pojavljuju oni koji vraćaju vjeru u ljude i u bolje sutra.

Torcida i veterani 4. gardijske brigade „Pauci“  u Splitu su pomagali u opremanju bolnice za ovu izvanrednu situaciju. Bad Blue Boysi su se prvi stavili na raspolaganje u Zagrebu kada je trebalo opremiti KB Dubrava za potrebe obračuna s coronom, kao i kada je trebalo pomoći rodiljama i bebama iz Petrove. Oni koje se u javnosti često naziva huliganima, militantima, parazitima, agresivcima i sličnim pogrdnim imenima u ovom kriznom vremenu ipak dobivaju zaslužene simpatije javnosti. Hrvatski branitelji, navijači i Hrvatska vojska ponovno su prvi kada treba zaštititi stanovništvo Hrvatske, kao i prije 29 godina.

Razne udruge, inicijative, skupine, pojedine javne osobe koji su prvi u etiketiranju današnjih heroja nacije pogrdnim etiketama u ovim okolnostima nisu viđene nigdje. Kao što nisu bili viđeni ni u vrijeme poplava 2014., niti prilikom gašenja požara po Dalmaciji, niti u drugim kriznim situacijama. S obzirom da inače iskaču iz svake paštete možda bi se trebali zabrinuti za njih. No, ovakve situacije samo otkrivaju pravo stanje stvari i stvarne borce za slobodu, ljudska prava, zaštitu slabih razdvajaju od parazita kojima je jedini smisao postojanja sisanje državnog proračuna. Na njih više ne želim trošiti ni jednu jedinu riječ! Jedino bih još u tom kontekstu zamolio da mi netko javi ukoliko je primjetio da netko od migranata koji je trenutno smješten u Hrvatskoj, kome je Hrvatska pomogla, sada pomaže Hrvatskoj.

Kada pogledamo navijače kako pomažu liječnicima, ratne veterane i hrvatske vojnike kako se i danas stavljaju na raspolaganje domovini, građane koji se spontano organiziraju na društvenim mrežama kako bi pomogli najugroženijim društvenim skupinama, taksiste koji nude besplatan prijevoz bolesnima i osobama s invaliditetom do liječnika dok traje ova kriza, poruke podrške sa svih strana svijeta, postoji li netko tko može ostati potpuni defetist unatoč cijeloj ovoj situaciji?

Zbog takvih stvari padaju u vodu svi širitelji lažnih vijesti, idioti koji nisu u stanju poštovati ni upute o ostanku u kući kako bi zaštitili sebe i druge. Onaj najniži sloj ljudi koji ljudsku muku i patnju koristi za profit, primjerice, prodajom maski po stostruko većim cijenama od tržišnih ili oni koji se zbog nekoliko kuna profita igraju s ljudskim sudbinama i oglušuju se o naredbu o zatvaranju kafića u ovakvim situacijama postaju još manji, bezvredniji i nebitniji dio društva.

„Što te ne ubije, to te ojača“ rekao bi naš narod. Da, teško je. Da, ljudi obolijevaju. Da, neki će nažalost i umrijeti. No, Hrvatska će, uvjeren sam u to gledajući slike ovih dana i iz ove situacije izaći kao pobjednik, uzdignute glave.

Pokazali smo snagu već tisuću puta, pokazujemo je i sada. Pojedincima nedostaje malo pameti no i to će, nadam se, doći. Očekujem i neke pozitivne efekte ove krize. Napokon bismo morali shvatiti da smo sami u kriznim trenucima. Ne postoji ni Bruxelles, ni Strasbourg, ni Europska unija u kriznim vremenima. Svatko tada funkcionira za sebe i red je da našim radnicima, seljacima, poljoprivrednicima, ratarima, stočarima, ribarima damo ono mjesto u društvu koje zaslužuju. Domaća proizvodnja morala bi biti nositelj domaćeg gospodarstva, a to je sada u trenucima potpunog sloma tržišta vidljivije nego ikada.

Nadam se i očekujem da će Vlada RH povući konkretne poteze i ne samo odgoditi, već i ukinuti obvezu plaćanja nameta poduzetnicima za vrijeme trajanja ove sveopće katastrofe. Očekujem također i „baby boom“ sredinom prosinca kao rezultat višetjedne karantene.

No, ono što ne očekujem, već ono što znam je činjenica da ćemo iz svega ovoga izaći kao pobjednici. Svakodnevno možemo vidjeti pojave koje nam vraćaju vjeru u ljude, stoga je ključno ne klonuti duhom, već nastaviti život hrabro, uzdignute glave, prateći upute onih najpametnijih među nama.

Glavu gore i sve će biti dobro!

POVEZANE OBJAVE

KOMENTARI

  1. Da bar bi ostali portali bili tako pozitivni kao ovaj. Trenutno se samo siri panika, a zaboravlja se da je ipak najbitnije da ljudi ostanu psihicki zdravi. Svaka cast!

Komentiraj

Unesite svoj komentar!
Ovdje unesite svoje ime

Podržimo rad humanitarne udruge

Možda će vas zanimati

HADŽIHAFIZBEGOVIĆ GNJUSNO LAŽE: Thompson ima pjesmu “Srbe na vrbe”, Isus bi ga zabranio!

Iako se na ovoj stranici nastojimo ne baviti dnevnom politikom niti želimo ulaziti u dnevnopolitičke rasprave, već se želimo baviti isključivo afirmacijom vrijednosti Domovinskog...

Damir Radnić piše o dolasku HOS-a u Vukovar i ekskluzivno najavljuje monografiju vukovarskog HOS-a

Dana 26.9.1991. prva grupa dragovoljaca HOS-a krenula je za Vukovar, u Vukovar smo stigli 27.9. ujutro.Dan nakon tužnog ali veličanstvenog pogreba mučki...

Pismo mladog Hrvata političarima: Mi smo nova generacija hrvatskih branitelja, branit ćemo je od vas, jer mi volimo Hrvatsku!

Srdačan pozdrav, gospodo političari! Imam 22 godine, dijete sam hrvatskog branitelja, dragovoljca i invalida Domovinskog rata. Rođen sam u Hrvatskoj, u Hrvatskoj živim i školujem...