Svečana premijera dokumentarnog filma Nade Prkačin “Dječje prihvatilište Sisak”
2.10.2019. u srijedu u 20.00 sati u CineStar Zagreb – Branimir centar, ulica Kneza Branimira 29, Zagreb
Ulaz besplatan uz kartu koja se podiže na blagajni Cinestara.
DJEČJE PRIHVATILIŠTE SISAK
Jedna od najstrašnijih manipulacija povijesnim događajima iz doba Drugoga svjetskog rata je krivotvorina po kojoj je u Nezavisnoj državi Hrvatskoj, u prelijepom gradu Sisku, postojao logor za djecu koji je kao takav bio jedinstven u svijetu.
U spomen na taj „logor“ i danas Milorad Pupovac i njegove pristaše, uz ostalo i članovi vladajuće koalicije, odlaze i pale svijeće na zajedničkom grobištu te djece. Na njemu i danas piše da su djecu mučki ubile ustaše.
Prava istina koja se bez problema može dokumentirati arhivskom građom jest da je akcija spašavanja djece s Kozare u proljeće 1942. bila možda i najbolje organizirana akcija u uvjetima rata kada je doista vladala teška neimaština
U samom Sisku u kolovozu 1942. otvorena su 4 gradska PRIHVATILIŠTA, a ne LOGORA za djecu. To su: Sokolana, samostan sv. Vinka, Reissovo skladište i škola u Novom Sisku.
Prihvatilišta su međusobno bila u neposrednoj blizini, u samom središtu grada, a pomoć u zbrinjavanju djece svih uzrasta pružale su stalno prisutne djelatnice Crvenoga križa Hrvatske, časne sestre i volonterke Ženske ustaške loze, uz dio žena koje su bile lišene slobode te prebačene na rad u prihvatilišta.
Bez pomoći države i istaknutih pojedinaca među kojima izdvajamo svijetli lik danas blaženog a u našim srcima već svetog kardinala Alojzija Stepinca, zbrinjavanje djece ne bi bilo moguće.
Mortalitet djece je u početku bio iznimno velik zbog zaraznih bolesti koje su tada vladale, no do kraja 1942. sveden je na pojedinačne slučajeve.
Većina od 6000 djece spašena je unatoč katastrofalnim prognozama liječnika koji su zaprimili djecu i prognozirali mortalitet od 90%.
Uz opću neimaštinu i glad, preuzimanje brige za tzv. Kozaračku djecu, bio je pothvat nevjerojatne kršćanske uljudbe i velikoga srca koje su Siščani pokazali.
Unatoč nadljudskim naporima u zbrinjavanju djece, komunističko – partizanska „historiografija“ okrenula je cijelu priču naopačke, baš kako se to danas pokušava s događajima iz Domovinskog rata, a čemu smo svi svjedoci..
Po toj, lažno napisanoj povijesti koju i danas nažalost ponavljaju pojedini ideološki ostrašćeni „povjesničari“, u Sisku je bio logor u kojem se namjerno usmrćivalo djecu, uz ostalo i na način da su im davane smrtonosne injekcije!?!?!?!?
Laž se desetljećima, pa i u našoj slobodnoj Hrvatskoj ponavlja kako bi u nečijim glavama postala istina.
Ali, Istina uvijek nađe svoj put. Kako bismo je osvijetlili, Laudato televizija snimila je dokumentarni film „Dječje prihvatilište Sisak“. Zahvaljujući još živućim svjedocima i vrijednim istraživačima i povjesničarima filmom želimo pokazati što se uistinu događalo u Sisku ratne 1942. godine…
Film je pun dokumenata i autentičnih fotografija, traje 50 minuta i pravi je sat povijesti za sve koji žele znati tko je spašavao ratom stradalu djecu…
Damir Radnić, www.za-dom.com
