(INTERVJU) Unatoč lošem vremenu, danima hodao od Krapine do Bleiburga

Još jednu godinu zaredom, održana je tradicionalna komemoracija na Bleiburgu, u spomen svim žrtvama hrvatskoga križnog puta kada su partizanski egzekutori, po nalogu Josipa Broza Tita, brutalno, bez suđenja likvidirali stotine tisuća Hrvata, po završetku Drugog svjetskog rata. Mnoštvo Hrvata okupilo se kako bi dostojanstveno odali počast tim žrtvama. Među njima se našao i Dragutin Bosak, hodočasnik iz Krapine, koji je na Bleiburg iz Krapine došao pješice. Hodao je danima, potpuno sam, a putem ga je pratilo i loše vrijeme, no to ga nije pokolebalo. Obavili smo kratak razgovor s njim na samom mjestu komemoracije, kako bi našim čitateljima približio svoj hvalevrijedan pothvat.

Lijep pozdrav! Stigli ste pješice iz Krapine u Bleiburg. Ukratko nam se predstavite, i objasnite našim čitateljima što je bio cilj Vašeg puta.

Moje ime je Dragutin Bosak iz Gornjeg Jesenja kod Krapine, imam 58 godina. Ovo je deveti put kako idem u Bleiburg, osam puta sam išao u skupini, a ovo je prvi put da sam došao sam. Inače sam sudjelovao na hodočašćima po cijeloj Hrvatskoj. Hodao sam i od Vukovara do Dubrovnika, a 2006. hodao sam od Pakoštana do Den Haaga (1742 kilometra op.a.).

Jeste li sudionik Domovinskog rata?

Sudionik sam i dragovoljac Domovinskog rata. Bio sam pripadnik 103. brigade Hrvatske vojske iz Krapine.

Koja ste bojišta prošli, jeste li ranjavani?

Bio sam na području oko grada Karlovca, hvala Bogu, nisam ranjavan.

Ove ste godine prvi puta sami hodočastili. Kakav je bio put, opišite malo svoja ovogodišnja iskustva.

Put je trajao pet dana, a prešao sam 218 kilometara. Već sam više puta prethodnih godina prolazio po istoj trasi i znao sam gdje se može prespavati, odmoriti, pa je utoliko bilo lakše. Vremenski uvjeti nisu mi bili naklonjeni, prva tri dana me pratila kiša, a prvi dan je bio noćna mora, veliko nevrijeme. U neku ruku je i ljepše ići sam, prije je uvijek bilo neugodnosti, dobacivanja, ove godine ništa. Kada čovjek ide sam, znači da je na mnogo toga spreman, pa valjda zato nije bilo negativnih reakcija.

Kako komentirate događaje oko ovogodišnje komemoracije? Zabranjuju se povijesne hrvatske zastave, obilježja Hrvatske vojske iz Domovinskog rata, zabranjeno je hrvatskim biskupima da služe misu. Kako to komentirate kao čovjek koji je više puta podnio veliku žrtvu kako bi se poklonio stradalima na Bleiburgu.

Svaka zabrana dovodi do eskalacije u nekom smislu, no ovo se ne može zabraniti. Hrvatski narod je desetljećima bio u strahu od komunista, sad je red da komunisti budu u strahu od naroda!

Na jakni imate zašiven povijesni hrvatski grb i nosite povijesni hrvatski stijeg, jeste li imali kakvih problema u vezi toga?

Bilo je puno propagande protiv toga, no ovo je povijesni grb i povijesna zastava, to ničim nije zabranjeno i tako ni ja nisam imao s tim nikakvih problema.

Imate li neku poruku Hrvatima koji dolaze ovdje ili možda protivnicima ove komemoracije?

Hrvati će ovdje uvijek dolaziti, bez obzira na politikante, nikada ovo neće zabraniti! Zabrane su kratkog vijeka i neće uroditi plodom, bez obzira na propagandu.

Možemo li Vas i iduće godine očekivati ovdje?

Svakako! I vama hvala što vam je moja priča zanimljiva.

Hvala Vama i svaka čast!

www.za-dom.com

POVEZANE OBJAVE

Podržimo humanitarnu akciju

Možda će vas zanimati

Bojni otrovi u Domovinskom ratu: “Ljudi izloženi “paučini” barem sedam godina nakon rata nisu smjeli imati djecu!”

Damir Grmoja iz Medulina hrvatski je branitelj i hoplolog koji se doslovno cijeli svoj život intenzivno bavi proučavanjem ove grane znanosti: „Ukratko, hoplologija...

Što se događalo u Zagrebu nakon ulaska partizana 8. svibnja 1945.?

Nigdje nikada nije napisana ili javno izgovorena ona prava istina o partizanskom oslobođenju Zagreba – ma koliko ona nekima može izgledati i...

NAJAVA: Premijera filma Hrvatski anđeli rata o djeci ubijenoj u velikosrpskoj agresiji

Na konferenciji za novinare u Domu specijalne policije u Zagrebu, predstavljen je novi film Jakova Sedlara. Film, koji će premijerno biti prikazan...