18. travnja 1968. godine rođen je jedan od heroja Domovinskog rata. Neki suborci legendarnog zapovjednika Tigrova (1. Sektora IZM Zadar ZP Split), Damira Tomljanovića Gavrana pamte po uzrečici: “Izdrži, prijatelju, stižem” Prije 27 godina, na ‘svom’ Velebitu, Damir je položio svoj život na oltar domovine. Tog kobnog 17. veljače 1994. godine s dvojicom je suboraca krenuo u obilazak i postavljanje novih položaja kod Ruje, na Tulovim gredama, kada ih je iz zasjede dočekala rafalna paljba neprijatelja. Jedan je metak pogodio Tomljanovića u glavu i umro je prije nego su ga suborci uspjeli izvući.
“Bio je na prvom mjestu čovjek i imao je osjećaj za svoje ljude. Nitko se nije morao brinuti da će ga on negdje zaboraviti ili ostaviti. Cijenio je ljude jer je znao da je bez svojih gardista i on nitko i ništa. Sve je pokazivao svojim primjerom, kako se treba ponašati u određenim situacijama i kako treba držati do ljudi, a to je tražio i od nižih podređenih zapovjednika.” – kazao je povodom 25. obljetnice Gavranove smrti bojnik Vinko Paulić koji se uz njega borio gotovo od samih početaka.
U obranu Hrvatske Damir Tomljanović je krenuo dragovoljno kada je iz rodnog Krivog Puta, u kolovozu 1990. godine, pristupio postrojbi specijalne policije za posebne namjene u Rakitju. Nakon osnivanja Zbora narodne garde, pristupio je 1. brigadi, 4. bataljunu, čije je kodno ime bilo Gavrani te je tako i on dobio nadimak. Borili su se na Banovini i Kordunu, u istočnoj i zapadnoj Slavoniji, ali i na južnom bojištu gdje sudjeluju u obrani šireg dubrovačkog zaleđa i deblokadi Dubrovnika. Postrojbu je na jednom izviđanju pratio i snimatelj HTV-a, Gordan Lederer koji spletom nesretnih okolnosti pogiba od snajperskog hica. Bio je to zadnji put da je Gavran dopustio novinarskoj ekipi da prati postrojbu na ovakvom zadataku.
Uz Gavrana su, naime, na području Hrvatske Kostajnice često na terenu bili i snimatelji HRT-a Gordan Lederer i Dražen Šimić, a jedno takvo izviđanje bilo je kobno za snimatelja Lederera. Naime, 10. kolovoza 1991. na brdu Čukur uočena je barikada i Lederer je s jednim gardistom otišao do nje kako bi je snimio. Međutim, otišli su dalje od tog položaja te su ih otkrili neprijateljski vojnici. Počela je pucnjava, oni su se krenuli povlačiti, no na njih je otvorena vatra s druge strane terena.
”Pretrčavali su čistinu na kojoj je bila pokošena trava, bili su kao na dlanu. U tom pokušaju da se spasi, Lederer je nastradao. Kad sam Gavrana pozvao i rekao mu da je Lederer ranjen, on je u kratkom roku pozvao pojačanja. Došli su Gavranovi, Kosovi i specijalna policija iz Kutine. Mi smo prvi došli do njega, previli ga, ubrzo je došla hitna i bolničari, no on je bio klonuo. Nažalost, preminuo je na putu do Zagreba jer general JNA Andrija Rašeta nije dopustio da ga se prebaci helikopterom do bolnice” – govori Gavranov suborac. Premda su gardisti na terenu učinili sve da snimatelj preživi, Ledererove ozljede bile su preteške. Pogibija HRT-ova snimatelja Gavrana je, prema riječima njegovih suboraca, iznimno pogodila jer ga je poveo sa sobom na teren, a nije ga živog vratio. Otad je izbjegavao novinare i kamere, a snimke na kojima je ovaj legendarni Tigar iznimno su rijetke. Bio je, kažu, samozatajan, no istinski junak.
Suborci ga pamte kao iznimno hrabrog borca, strogog i odlučnog, ‘najvećeg tigra među Tigrovima’. Bio je prekaljeni ratnik i zapovjednik, pukovnik je postao s 26 godina, a posmrtno je promaknut u čin stožernog brigadira i odlikovan najvišim državnim odličjima. Epitet junaka Domovinskog rata dobio je zbog iznimnog doprinosa i hrabrosti, ali i časnog ponašanja te pozitivnog primjera kojeg su ostali slijedili. Sa suborcima je mjesecima dijelio dobro i zlo na vrlo zahtjevnoj bojišnici na Velebitu. Cijenili su ga zbog hrabrosti, ali i zbog toga što je uvijek išao prvi te nikada ih nije ostavljao same. Tako je bilo i 17. veljače 1994. godine kada je krenuo u svoje posljednje izviđanje.
Njegova je pogibija jako teško pala Tigrovima. “Nismo mogli vjerovati. Plakali smo kao mala djeca!” – svjedoče njegovi suborci, a jedan od njih rekao je kako se tako nije osjećao ni kad je izgubio oca.
Jedan od njegovih suboraca, Darko Katuša, bio je s Gavranom u trenutku njegove pogibije.
”Imali smo problem na jednom dijelu terena. Naime, četnici su nam ulazili na spoj između specijalne policije i nas. U dogovoru sa Zapovjedništvom specijalne policije donosi se odluka da se ta kota zauzme kako bismo spriječili njihove ulaske.
Iako je Gavran to jutro imao neki sastanak, nazvao me neposredno prije nego što smo krenuli u akciju i rekao mi:“Sačekaj me, stižem i ja.” On je krenuo prvi i kad smo stigli na željeni položaj rekao je kako ga moramo zadržati. U tom trenutku, dok smo na vrhu gledali položaj, zapucalo se. Gavran i zapovjednik satnije Grgo Tokić bacili su se udesno, a ja na lijevu stranu. Prošlo je nekih 20-ak sekundi i ja sam ga zazvao:“Gavrane, Gavrane“, no nitko mi se nije odazvao. Puzeći sam došao do njih, Grgo mu je mjerio puls i rekao mi kako je slab. Vidjeli smo da Gavran ima rupu na sljepoočnici, no ne i izlaznu koja je bila na vratu. Tad sam nazvao Zapovjedništvo, rekao im da je Tigar 55, to je bio njegov broj, ranjen i da trebamo helikopter. U pomoć nam dolaze i inženjerci, dolaze i specijalci i donose nosila. Izvlačimo ga izvan dometa, a po nama se još uvijek puca.
Kad je došao helikopter, puls se još uvijek osjećao, no vrlo slabo. Nažalost, dobivamo informaciju da je na putu preminuo,” prisjeća se Katuša. Iako je svima u tom trenutku bilo iznimno teško, nastavlja, crta se morala održati. Zapovjednik je poginuo i pojavilo se pitanje kako će se to odraziti na vojsku. Međutim, nije bilo previše vremena za tugovanje, vojska je morala nastaviti dalje.
U sklopu obilježavanja 25. obljetnice njegove smrti, u dvorani Doma HV-a “Zvonimir” 15. veljače 2019. pretpremijerno je prikazan dokumentarni film HRT-a, Izdrži, prijatelju, stižem, o junaku Domovinskog rata, stožernom brigadiru Damiru Tomljanoviću Gavranu. Na svečanoj premijeri bili su tada izaslanik Predsjednice i vrhovne zapovjednice Oružanih snaga Republike Hrvatske Zrinko Petener, izaslanik potpredsjednika Vlade i ministra obrane načelnik Glavnog stožera Oružanih snaga Republike Hrvatske general zbora Mirko Šundov, državni tajnik Tomislav Ivić, posebni savjetnik ministra obrane Božo Kožul, izaslanstva Ministarstva obrane i Oružanih snaga RH, Ministarstva hrvatskih branitelja, bivši zapovjednici 1. gardijske brigade te obitelj Damira Tomljanovića Gavrana.
Dokumentarni film snimljen je u produkciji Hrvatske televizije, a o liku i djelu Damira Tomljanovića Gavrana govorili su brojni suborci i članovi njegove obitelji. Tom prigodom načelnik Glavnog stožera OSRH general Šundov istaknuo je kako je Damir Tomljanović Gavran časno i hrabro branio domovinu od prvih trenutaka njezina stvaranja te postao legenda Domovinskog rata i urezao se u sjećanje svih onih koji su ga poznavali. “Ovaj dokumentarni film skromna je zahvala za žrtvu koju je Damir podnio. Mi i dalje nastojimo odgajati nove naraštaje hrvatskih vojnika po uzoru na naše ratne heroje, poput Damira, a on je to uistinu i bio” – rekao je general Šundov, te dodao kako, prezentirajući junake Domovinskog rata, vrednujemo našu prošlost, gradimo sadašnjost i brinemo o našoj budućnosti. Redatelj filma Darko Dovranić u uvodom je obraćanju rekao: “Damira Tomljanovića Gavrana među živima nema već 25 godina, ali je 25 godina u našim srcima.”
2020. godine predstavljen je i dokumentarni film Gavran 101. Snimanjem se htjelo prikazati istinu o hrvatskim braniteljima. U početku su namjeravali snimiti film o gardijskoj brigadi Tigrovima, koji su bili po svim ratištima u Hrvatskoj. Film je snimljen uz potporu Ministarstva branitelja, Grada Zagreba i Udruge ratnih veterana 1. Gardijske brigade Tigrovi. Sniman je od 5. studenog 2016. godine prema ideji Zorana Žukine. Na izradi je sudjelovalo više od dvadeset najbližih Gavranovih suboraca i prijatelja. Lokacije snimanja su mjesta na kojima je Gavran sudjelovao u oslobađanju Hrvatske, od Istočnog, pa do Južnog bojišta.
Nositelj je brojnih odlikovanja: Spomenica domovinske zahvalnosti, Red hrvatskog trolista, Red Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana, Red kneza Domagoja i Spomenica Prvi hrvatski redarstvenik, a najveće priznanje hrabrosti ovog ratnika dogodilo se u srpnju 1994., kada je predsjednik Franjo Tuđman u Šepurinama kod Zadra svečano otvorio Obučno središte gardijskog desantnog pješaštva koje nosi njegovo ime. Ime Damira Tomljanovića Gavrana danas nose i brojne ulice i trgovi u hrvatskim gradovima.
Gavranovu ratnu priču smo u obliku videozapisa preveli i na engleski jezik kako bi se i ljudi izvan hrvatskog govornog područja upoznali s ovim istinskim hrvatskim herojem:
Heroji se nikad ne zaboravljaju! Počivao u miru Božjem!
Izvor: za-dom.com | Hrvatski vojnik | Dalmatinski portal
