Preminula je Ružica Ćavar. Objavio je to, na svome facebook profilu odvjetnik Mate Knezović i gospođu Ćavar na posljednji put javno ispratio sljedećim riječima:
“Umrla je Ružica Ćavar. Divna i sveta žena. Dao Bog beskrajno puno mladih Hrvatica nalik Ružici. U komunizmu progonjena, muž Mate Ćavar, pred komunističkim zlotvorima, morao je pobjeći u inozemstvo. Sama se borila za obitelj (četvoro djece). Liječnica, majka, uvijek istinoljubiva… U “demokraciji” marginalizirana. Uvijek istinoljubiva, jednostavna, odvažna, krotka… Često smo blisko surađivali.Divna ženo. Na kraju života otišla si u svoju voljenu Hercegovinu, iako si rođena u Srijemu. Znam koliko si voljela Zagreb u kojem si živjela. Svetica je hodala među nama. Rijetki su to znali!”
Rođena je 1937. godine u hrvatskoj katoličkoj obitelji Čuvalo. 1943. godine joj je obitelj preselila u Srijemsku Kamenicu kod Petrovaradina. Ondje je boravila sve do završetka srednje škole. Studirala je u Zagrebu na Stomatološkom fakultetu i poslije na Medicinskom fakultetu. Specijalizirala je dječju i preventivnu stomatologiju. Poslijediplomski studij iz javnog zdravstva i epidemiologije završila je na Školi narodnog zdravlja “Dr. Andrija Štampar”.
Za vrijeme studija upoznala je Matu Ćavara, apsolventa prava sa Širokog Brijega za kojeg se udala po završetku studija. Supruga su vlasti proganjale i uhićivale kao i nju. Budući da je bio vrlo aktivan u hrvatskom proljeću, bio je prisiljen emigrirati polovicom 1972. godine. Nakon Titove smrti, 1980. godine, opet je doživjela milicijsko šikaniranje. Stan joj je pretresen te je odvedena od kuće. Ubrzo su ju pustili, ali joj je putovnica oduzeta.
Kad su počeli demokratski procesi u Hrvatskoj, osnovala je 25. ožujka 1990. godine, zajedno sa skupinom suradnika Hrvatski pokret za život i obitelj, kojem je predsjednica od prvih dana. 1991. godine stekli su se dovoljno sigurni uvjeti da joj se suprug smije vratiti iz inozemstva. Prva godina hrvatske samostalnosti bila je iznimno teška. Dvojica su joj sinova bili na odsluženju redovnog vojnog roka u JNA.
7. srpnja 1991. godine pokrenula je javne molitve na trgovima u ime neformalnog pokreta roditelja za spas hrvatskih vojnika iz JNA. Počelo je s okupljanjem na Trgu bana Jelačića. Zatim je pismima potaknula neka se organizira takva okupljanja organiziraju i drugdje po RH i BiH.
Osim javnih molitava, pisala je i zapovjednicima u JNA da puste hrvatske ročnike svojim domovima. I za to je nakon večernje molitve organizirala pohode sa svijećama oko komande Pete armijske oblasti u Zagrebu. Organizirala je veliki skup roditelja u dvorani “Globus” u Zagrebu koji je bio održan 25. kolovoza 1991. godine. Na skupu je dogovoreno osnovati Pokret majki za mir “Bedem ljubavi”.
Za brojne je listove i časopise napisala mnoštvo članaka i pisama konzervativnog i političkog sadržaja. Česta je bila gošća u radijskim i televizijskim emisijama.
Tijekom uhićivanja hrvatskih branitelja optuženih za ratne zločine rujna 2000. godine, organizirala je molitvu svete krunice za hrvatsku domovinu i uhićene hrvatske branitelje. Molitva se održava na Kamenitim vratima u Zagrebu, svakoga petka u 10 sati. Akciju je napravila u ime Hrvatskoga pokreta za život i obitelj, Društva “Hrvatska žena” i Marijine legije.
20. rujna 2014. godine na prosvjedu protiv Vatikanskih ugovora koji su organizirale nevladine udruga Glas razuma – Pokret za sekularnu Hrvatsku, Inicijativa “Nisam Vjernik” i Udruga “Protagora”, na Cvjetnom trgu u Zagrebu, Laburist Neven Kovačić divljački je napao gospođu Ćavar i slomio joj ruku.
Ružica Ćavar zlatnim će slovima ostati upisana u povijest hrvatskog naroda. Neka joj je vječna slava i hvala, a njenim najbližima izražavamo najdublju sućut!
Počivala u miru Božjem!
