Bio je tmuran jesenji dan, a neprijatelj nas je napadao u isprekidanim vremenskim terminima.Utvrdivši se na sigurnim položajima, kontrolirao je cestu za prilaz našim borbenim linijama. Na udaljenosti od nekih 200 metara četnički snajperist pucajući rasprskavajućim mecima i potpomognut mitraljescem sa PKT-om nanosio nam je gubitke pucajući po borcima koji su nam dovozili hranu i ostalo na borbeni položaj, svjedoči Damir Višnić – Japanac.
Nekoliko boraca je ranjeno i jedva izvučeno jer su četnici pucali po kolima hitne pomoći i bolničarima. Mi smo uzvraćali nasumice jer nismo mogli otkriti točnu lokaciju. Cijelo popodne je nas nekoliko sa različitih mjesta motrilo dalekozorom mjesta odakle se puca jer su četnici mijenjali mjesta i imali dobro skrivene položaje. Otkrili smo ključna mjesta predvečer jer smo bili uporni u promatranju položaja. Više nismo uzvraćali paljbu, tako da četnici ne shvate da smo ih otkrili.
U cijelom tome paklu Browing šuti i s nikim ne razgovara, znao sam da nešto smišlja. Spustila se noć, a Browing se povukao u osamu i puši razmšljajući. Noć je donekle mirna s pokojim prepucavanjem. Prošla je ponoć i iz mraka dolazi Browing i pita tko su dva dragovoljca za noćnu akciju, znao sam da je smislio plan i pošto gleda u Mene i Jaru mi se odmah javljamo iako bi se javili i da nas nije pogledao. “Dečki, noćas moramo uništiti mitraljesko gnjezdo i snajperista” – kaže kao da idemo odigrati partiju karata. Dok ga nije bilo, već je pripremio potrebni materijal za akciju. Četnici su slavili zbog današnjeg uspjeha pucajući po bolničarima. Mijo kaže: “Sada ćemo im jeb*** mamicu!” – Ja nosim dio materijala, a Jaro drugi dio i krećemo u noć za Browingom.
Adrenalin i uzbuđenje rastu. Više se ne osjeća strah, sve ja u nama drugačije, sada smo mi zvijeri koje idu u noćni lov. Zapovjednik Mijo (Browing, op.a.) obaviještava cijelu našu liniju da idemo na neprijateljski teritorij i da nitko ne puca dok se mi ne vratimo u dogovoreno vrijeme, da nas ne upuca koga od naših.
Ispred nas je čistina od 150m potpuno minirana s njihove i naše strane. Znamo za naše mine jer smo ih mi postavljali. Oblačno je, nema mjesečine, sve nam ide na ruku, a pijani četnici slave. Dolazimo do njihovog minskog polja. Ja i Jaro nosimo 30kg materijala. Browing ide prvi, kao i uvijek i kaže: “Dečki gdje stanem ja tu i vi, nigdje drugdje ni za živu glavu.” – zasuče rukave i šuljamo se korak po korak. Browing na hladnoći i nakostriješenim dlakama na ruci osjeti svaku nit paučine u mraku i tako otkriva nekoliko poteznih mina i deaktivira ih. Oslobađa nam put.
Dolazimo kod četnika koji još nisu zaspali, a pred nama je još jedna prepreka. Grmlje i potok nabujao od kiša širine 3m i dubine 1,5m. Ulazimo u hladnu vodu i prenosimo materijal. Dobro, sad smo već na njihovoj strani. Do sada je sve bez greške. Krećemo dalje na udaljenosti 8-10 m jedan od drugoga. Čujem i otkrivam dolazeću četničku patrolu i odmah znakovima javljam Miji i Jari, što sad , brzo natrag u potok, tu nas neće otkriti. Samo nam glave vire iz hladne vode.
Oružje i oprema do nas na obali pri ruci. Patrola odlazi i baulja. Nisu nas otkrili. U potoku smo pola sata i čekamo da se patrola vrati. Hladno je. Patrola se vraća i odlazi, put nam je slobodan. Sve je utihnulo, a četnici zaspali, e sad su naši. Lako pronalazimo mitraljesko gnijezdo i snajperistu. Ja čuvam lijevi, a Jaro desni bok Browingu.
Mijo stručno obavlja posao i bez riječi se vraćamo istim putem natrag. Usput okrećemo njihove usmjeravajuće mine prema njima. Dolazimo na svoj položaj, a suborci nas gledaju sa oduševljenjem i čestitaju nam. Svi gledamo na sat i odjednom odjekuju strahovite eksplozije. Nema više četnika. Mokra roba se suši na nama cijeli dan uz laganu vatru. Borba se nastavlja ali nikada više na nas nije pucano s te strane. Četnici viču preko megafona da će nas peć na ražnju ako nas uhvate. Znali su tko stoji iza toga.
Za dom spremni Hrvatski branitelj!
