O mnogim se ljudima i akcijama u Domovinskom ratu već zna sve. No neki ljudi i neka herojstva ostala su nepravedno zapostavljena. Ovim putem prenosimo tekst Hrvoja Horvata, hrvatskog branitelja o Dragoljubu Kovačeviću – Musi, Srbinu koji je dragovoljno stao u obranu Hrvatske od velikosrpske agresije.
“U rujnu mjesecu kad smo bili u Pakracu u potpunom okruženju i nadljudskim naporima branili taj grad heroja, sjetim se svih prijatelja i suboraca. Najviše našeg Muse.
Mi, Čazmanci znamo, a da zna i Hrvatska.
Rođen u Beogradu, imao je nekoliko mjeseci kad su mu roditelji došli živjeti u Milaševac pokraj Čazme. Nije služio JNA, ali u osmom mjesecu 1991. godine dragovoljno je došao i tražio da ide na ratište braniti našu Domovinu. Od 21. kolovoza bio je s nama u Pakracu. U sjećanju nam je ostao njegov naziv za karabine koje smo dobili, “zecara”, dobili smo 20 ili 30 metaka ne sjećam se , kad je rekao: “Ispucamo tih nekoliko metaka , a onda budemo zgubili parnicu!”
Drugi teren kad smo išli u Pakrac dobili smo automatske puške “srbijanke”, pošto on nikad nije imao tu pušku u ruci, nije služio JNA, mi smo mu pokazali kako pucati, rastavljati, i da samo iz nje puca, s ostalim ćemo mi. Tih dvadesetak dana kad je grad bio u potpunom okruženju on je po gradu ljudima, najviše djeci i ženama nosio hranu, razne stvari. Govorio je; “Nek’ sam ja gladan, samo da djeca nisu!”
[product id = 4278]
Tih dana u gradu i Prekopakri svi su znali za Musu. Kad ga nije bilo dva – tri dana u zgradi, mi zabrinuti gdje je, kad naš Musa dolazi autom punim stvari i kaže da je bio u Čazmi i da mora podijeliti ljudima u gradu. Mi nismo vjerovali, grad u okruženju, a on se probio… Samo se nasmijao i rekao: “Zarobio sam specijalce iz Bjelovara dok su oslobađali selo prema Kutini da me odvezu i da “jajanima i minđušarima” u Čazmi održim lekciju.
Dobro su ga upamtili i u zapovjedništvu obrane grada u PP Pakrac, par dana su na vratima, na A4 papiru imali napisano: ZABRANJEN ULAZ MUSI!
Beli i ja kad smo vozili ranjene Križevčane u policijsku postaju, jer do bolnice nije se moglo i vidjeli da pokojni snimatelj HTV Zegnal snima napisano za Musu i smije se i mi smo se nasmijali i u šali rekli; “I tu je zgubil parnicu!”
Zašto natpis na vratima za Musu? Dva – tri puta ušao je u policijsku postaju i vikao na njih, što oni jedu kuhano, a ljudi i mi nemamo što jesti i mnogo toga još im je on nabrojao. Najviše smo ga voljeli radi njegovih izjava, šala i u najtežim trenutcima vraćao nam je osmijeh na lica. Kad smo imali malo streljiva, znali da ako Specijalna policija iz Bjelovara, ZNG-e i Merčepovci ne probiju blokadu oko grada da smo pokojni.
U šali smo znali reći: “Musa, ti si Srbin, tebe budu poštedili, a on kroz smiješak odgovorio; “Kad vide moju ličnu i mjesto rođenja Savski Venac, Beograd, tek tad budem zgubil parnicu i dobil duplu porciju batina!”
Naš Musa, bio je i na drugim terenima poslije Pakraca , ali meni je ostao u sjećanju s ta dva terena iz Pakraca.
Ono što sam napisao, Srbin, nije bio u JNA, dragovoljno tražio da ide braniti našu Domovinu, dok mnogi Hrvati i naši Čazmanci nisu htjeli i bježali su preko granice. Njegove legendarne izjave – nazivi ” jajani” , ” mindžušari”, “budem zgubil parnicu” i zašto na pogrebu kad svećenik kaže; “Tko će među nama prvi…”, uvijek pogleda u njega, to se ne zaboravlja!
Zaboravio sam napisati da je pomagao kod evakuacije teško psihički bolesnih, bilo ih je 90% srpske nacionalnosti, iz psihijatrijske bolnice u Pakracu. O tom događaju je snimljen dokumentarni film, jedna od najhumanijih akcija u Domovinskom ratu!”
Da je živ, danas, 22.2., Dragoljub Kovačević – Musa bi slavio rođendan. Hvala mu za sve u obrani Domovine i neka počiva u miru Božjem!
