Održana je još jedna komemoracija za žrtve partizanskog pokolja na Bleiburškom polju. Na komemoraciji se okupilo mnoštvo ljudi iz cijele Hrvatske, Bosne i Hercegovine i dijaspore, a prema procjenama okupilo se nešto više od 15.000 ljudi. Kao što je svake godine dosad bilo, Hrvati su se na komemoraciji dostojanstveno prisjetili ogromne tragedije hrvatskog naroda, uz iskazivanje pijeteta i poštovanja prema žrtvama kojima su počast odali molitvama i pjesmom, bez ijednog izgreda, sa strane hrvatskih hodočasnika. Policijskih snaga i zaštitara bilo je više nego ikad, a ne možemo se oteti dojmu kako su bombastične najave hrvatskih i austrijskih medija i vlasti o drakonskim kaznama i sankcijama za isticanje bilo kakvih simbola osim službene zastave Republike Hrvatske i vjerskih obilježja bile poprilično isprazne.
Naime, podosta je bilo Hrvata koji su na Bleiburškom polju bili s povijesnim hrvatskim zastavama s početnim bijelim poljem, s oznakama vojnih postrojbi pobjedničke hrvatske vojske iz Domovinskog rata. Sve je to prošlo bez incidenata i privođenja, što je i logično jer u isticanjima povijesnih simbola iz Domovinskog rata, ali i ostalih iz duge hrvatske povijesti nema ništa sporno, niti s pravne, niti s moralne strane, dok se god ne radi o veličanju propalih totalitarizama, što ovdje nikako nije bio slučaj.
[product id=1462]
Ipak, da sve ne bi prošlo u veličanstvenom tonu, pobrinula se šačica od najviše pedesetak provokatora, koji su nažalost ostali zarobljeni u davnoj prošlosti i očito se nisu oslobodili okova komunističke indoktrinacije. Tako su, na jednom od dvaju prosvjeda kojima se htjelo zabraniti komemoriranje žrtava ubijenih bez suda, članovi Radničke fronte, marginalne političke pojave u Republici Hrvatskoj, poznate po radikalnim boljševičko-titoističkim stavovima, istaknuli zastavu Jugoslavije. U oči upada činjenica kako policija nije reagirala na isticanje službenog simbola propale, totalitarne bivše države, jer su i njeni simboli, u Austriji, kažnjive zakonom, koliko nam je poznato. No, takvih se opskurnih likova, čak ni potpomognutih lokalnim austrijskim i slovenskim štovateljima komunizma, nije uspjelo okupiti više od 50. Od sudionika komemoracije držali su se na sigurnoj udaljenosti.
Jedan od prosvjednika protiv odavanja počasti stradalima, došao je na rub okupljenog mnoštva i pokušao ući na prostor komemoracije sa zastavom DDR-a, propale komunističke istočne Njemačke. Došavši do redara koji su u ime organizatora osiguravali skup, naišao je na njihovu mlaku reakciju i došlo je do verbalnih sukoba i povišenih tonova. Situacija se raščistila kada je do provokatora došao mladi M.K. iz Kutine (podaci poznati redakciji), te mu spornu zastavu (a koja je također u suprotnosti s austrijskim zakonima) istrgnuo iz ruke i bacio na pod. Provokator, najvjerojatnije Austrijanac, počeo je naguravati mladića, no mladić nije tražio daljnji sukob i praćen redarima udaljio se od mjesta događaja, dok je provokatora odvela policija.
Također, na lokalnom groblju dogodio se incident koji je rezultirao privođenjem ljevičarskog provokatora, izvjesnog Danijela Majića iz Frankfurta. Majić je vrijeđao i provocirao nekoliko starijih osoba, jednu gospođu s krunicom oko vrata i starijeg gospodina s hrvatskim barjakom, no policija je vrlo brzo reagirala i tako se Hrvatima omogućilo da dalje, neometano, odaju počast svojim žrtvama.
Na kraju je još jednom važno istaknuti, za sve one kojima to uporno iz nekog razloga promiče, na Bleiburgu se svake godine komemoriraju hrvatske žrtve ubijene nakon službenog završetka Drugog svjetskog rata. Žrtve su krvnički smaknute bez suđenja, na najbrutalnije načine, od strane Titovih partizana, koje su neki ove godine na prosvjedima prizivali da se vrate i dovrše posao, što je također prošlo bez sankcija. U križnim putevima stradali su brojni civili, starci, žene i djeca.
