Svakodnevno gledamo, slušamo i čitamo što se događa u Ukrajini. Mediji, političari, ali i “obični građani” natječu se tko će više, jače i konkretnije izraziti podršku Ukrajini. U tome nema ništa loše, mi smo Hrvati, kao narod, poznati kao izuzetno empatični i kao oni koji prepoznaju trenutak kada nekome treba pomoći, to smo pokazali bezbroj puta do sada.
No, u cijeloj ovoj priči, dominantan političko-medijski narativ otvorio je i pitanje odnosa prema hrvatskim braniteljima. Naime, slušamo o herojskim podvizima ukrajinskih branitelja, o tome kako je ukrajinski predsjednik Zelenskyy izuzetno hrabar, a prizori odvajanja vojnika od obitelji tjeraju izvjestiteljima suze na oči.
Sve je to sasvim prirodno i potpuno normalno, no ako uzmemo u obzir od koga je, ipak je malo čudno. Iz dobrog dijela političko-medijskog spektra, poglavito s “ljevice”, ali velik dio toga se nalazi i u tzv. “mainstreamu” možemo slušati priče o hrvatskim braniteljima kao o parazitima, propalicama, onima koji lagodno žive na teret društva i slično. To također vrijedi za članove njihovih obitelji.
U prvi plan guraju se “povlastice” branitelja, potenciraju se “lažni branitelji” i forsiraju se neke inicijative koje su usmjerene protiv braniteljskih inicijativa (npr. inicijativa “Ja se vas ne bojim” bivšeg snimatelja Ratka Mladića). O udovicama branitelja snimaju se filmovi koji ih izruguju, a djecu branitelja vršnjaci uglavnom ne gledaju kao djecu heroja, nego kao oni koji imaju dodatne bodove prilikom upisa ili neku sličnu “povlasticu”.
To mogu potvrditi iz prve ruke gdje i kroz osnovnu i srednju školu, kao i fakultet, spomen branitelja izaziva podsmijeh i priču o povlasticama, uz potpuni izostanak svijesti o tome da su ti isti branitelji stvorili slobodnu hrvatsku državu i novim generacijama omogućile mirno djetinjstvo i bezbrižno školovanje.
S obzirom da je ovih pet dana dosadašnjeg rata u Ukrajini izazvalo silne izljeve empatije, iz istih krugova očekujem da se prisjete da takva situacija u Hrvatskoj nije trajala pet dana nego punih pet godina. Očekujem da će se sada i hrvatski branitelji početi svakodnevno pojavljivati u medijima i da će se početi javno govoriti o njihovim herojstvima.
Očekujem kako sada mnogi neće zazivati da se najprije smanje braniteljske mirovine i druge povlastice “jer se u državi teško živi i nema se novaca”, s obzirom da ti isti krugovi danas javno zazivaju pomoć Ukrajini. Naravno da treba pomoći ako se može pomoći, no zanimljivo je kako se u ovom kontekstu ne spominje težak život i kopanje po kontejnerima, ili koliko se vrtića može tim novcem izgraditi.
Zabranjuje se sve rusko, čak se ni Čajkovski ne izvodi u HNK, a svi mediji su suglasni s time, dok istovremeno promoviraju nastupe glazbenika koji su otvoreno podržavali velikosrpsku agresiju i zgražaju se nad vapajima onih koji traže da se prema Srbiji postavimo oštrije, da inzistiramo na kažnjavanju svih zločina i plaćanju ratne štete.
Zašto Rusija mora platiti zbog svoje agresije, a Srbija ne mora, ako je vjerovati istim tim krugovima!?
Dakle, situacija u Hrvatskoj je bila vrlo slična kao danas u Ukrajini, izvršena je agresija višestruko nadmoćnijeg neprijatelj. Razlika je da se danas u “hrvatskim” medijima branitelji Ukrajine nazivaju herojima, a branitelji Hrvatske parazitima i teretom. Ne od svih, naravno, ali narativ je uglavnom takav i to je vidljivo svakome na svakom koraku.
A u cijeloj toj sličnosti postoji jedna osnovna i ključna razlika. Hrvatski su branitelji branili i obranili Hrvatsku! Hrvatskim braniteljima dugujemo sve jer zbog njih živimo u slobodi! Hrvatski su branitelji stvorili društvo toliko slobodno da se može stvarati takav negativan narativ o njima. Njima dugujemo sve jer su mnogi dali svoje živote da bismo mi živjeli slobodno! Mnoga djeca danas odrastaju bez očeva da bi neka nova djeca rasla u miru, radosti i slobodi!
Ukrajinski branitelji brane Ukrajinu, a narodu Ukrajine ne dugujemo ništa! Sva pomoć koja od nas dolazi je izraz empatije i dobre volje. To je ono što svatko od nas mora osvijestiti u svome srcu treba li otkinuti od svojih usta da bi pomogao narodu Ukrajine. To je dobra volja, a odavanje počasti i pozitivan odnos prema hrvatskim braniteljima je dužnost!
Dužnost svih nas, u svakom trenutku, do kraja života…
