Komunizam je jedan od najgorih, a po broju žrtava vjerojatno i najgori totalitarni sustav u povijesti čovječanstva. Hrvati su na svojoj koži osjetili svu brutalnost komunističkog terora, a strašne primjere nalazimo u povijesti svih zemalja koje su se s komunizmom susrele. Jedan od možda najstrašnijih primjera komunističkih zločina je gladomor, genocid umjetno izazvanom glađu.
Ovu temu smo obradili i u obliku kratkog videozapisa na našem Youtube kanalu pa vas pozivamo da pogledate video i besplatno se pretplatite na kanal:
Umjetno stvorena glad je obuhvatila stanovništvo sovjetske Ukrajine, sjevernog Kavkaza te područje oko donjeg toka rijeke Volge 1932. i 1933. godine. Izvori tvrde kako je od gladi u tom periodu umrlo između tri i sedam milijuna Ukrajinaca.
Neki stručnjaci navode da je ukupno ubijeno i do 10 milijuna ljudi što gladomor svrstava u jedan od najvećih zločina 20. stoljeća. Ključnim krivcem za gladomor smatra se sovjetski vođa Staljin. Naime, komunistički su teoretičari seljački stalež držali neprijateljem radničke klase stoga je taj problem trebalo riješiti, a sovjetski komunisti ubili su milijune seljaka, glađu.
Glad je bila rezultat Staljinove politike prisilne kolektivizacije i općenito otpora prema ukrajinskom seljaštvu koje kao osnovica sovjetskog gospodarstva nije željelo prihvatiti novu ekonomsku politiku. Milijuni ljudi umrli su od gladi, a najveći gubitci bili su upravo u Ukrajini koja je bila najplodnije poljoprivredno područje Sovjetskog Saveza.
Staljin je bio odlučan u svojoj namjeri da u korijenu sasiječe i najmanji trag fiktivnog ukrajinskog nacionalizma kojeg su predstavljali ukrajinski seljaci. Zapravo, umjetna glad je bila još samo jedan u nizu načina kako napraviti čistku i riješiti se nepodobnih ljudi u redovima ukrajinske inteligencije pa čak i u redovima ukrajinskih komunista. Glad je slomila seljake u njihovom ustrajnom neprihvaćanju novog modela kolektivizacije, a Ukrajina je nakon toga ostavljena u stanju političke, socijalne i psihološke traume.
Rukovodstvo komunističke Partije, uz pomoć regularnih sovjetskih vojnih snaga i postrojbi tajne policije, vodilo je nemilosrdan iscrpljujući rat protiv seljaka koji su odbijali predati žito.
Čak je i bezvrijedno zrno žita bilo nasilno zaplijenjeno u seoskim domaćinstvima. Bilo koji muškarac, žena ili dijete kojeg su uhvatili kako uzima makar šaku žita s kolektivne farme, mogao je, a najčešće je i bio, na mjestu strijeljan ili preseljen nekamo na Daleki istok. One koji nisu izgledali dovoljno izgladnjeno sumnjičili su da skrivaju zalihe.
Slične stvari su se, iako ne u toliko dramatičnoj mjeri s toliko mrtvih događale i u Hrvatskoj u vrijeme komunističke diktature pod Josipom Brozom Titom.
Od travnja 1932. godine do srpnja 1933. godine u Ukrajini je od gladi, u žitorodnim područjima, umrlo više milijuna ljudi. Vrhunac gladomora je bio u proljeće 1933. U Ukrajini je tada od gladi, prema nekim izvorima, umiralo sedamnaestero ljudi svake minute, 1000 svakog sata, a gotovo 25 tisuća svakog dana.
Iako većina zemalja gladomor nije službeno priznalo kao genocid, ove stravične brojke same po sebi stvaraju jezu i samo kad se pogleda ovaj primjer, a sličnih primjera ima na tisuće, što u Hrvatskoj, što u ostatku svijeta, postavlja se pitanje kako je moguće da u današnje vrijeme postoji netko tko ima pozitivan stav prema komunizmu i njegovim simbolima.
Komunizam, kao i svaki totalitarni režim koji je dokazano odgovoran za desetke milijuna žrtava, mora biti jasno, nedvosmisleno i jednoglasno osuđen od svakoga tko želi biti dio javnog prostora. To je jedini put do napretka i oslobađanja od tereta ne tako davne prošlosti svih koji su bili zahvaćeni zlom komunizma…
