Ne ponovile se nikad više slike Zrina, ljetnog sutona 1943-e! Zločinačkom akcijom lažni osloboditelji, krvoloci partizani, pobili su skoro čitav puk Zrina. Što nisu pobili, protjerali su i konfiscirali im svu imovinu: zemlju i kuće, a crkvu spalili i povratak zabranili, posjet rodnoj grudi trajno zapriječili.
I tako do 90-tih! Htjeli su ubiti sav životni pelud zrinskih praskozorja. Na obroncima Zrinske gore ostale su krvave suze ko rose sitnih čestica partizanskog masakra. U Suzama, strahu i neizvjesnosti otišlo je u povijest jedno tragično zrinsko ljeto! Na njegovu dramu spustila se crna zavjesa kao i na dio Europe, pošast komunizma. Jednog od najvećih zala XX. stoljeća. Gušeći politikom smrti sve pred sobom, ustavno i običajno, živo i duhovno.
Zločini i demagogije laži, nikad viđene u suvremeno doba. S novim rađanjem europske slobode poškropljene suzama i blagoslovom svetog Karola Józefa Woytile, u punini političkog buđenja i mirisa rađanja, došla je i zrinska sloboda. Vrli lažni osloboditelji i junaci postali su prošlost, a preostali vladari naših života, spas još nalaze u Prvoborcima lijevog mainstreama. Oni su još jedini njihovi dušebrižnici kao i “dušebrižnici” sveopćeg čovječanstva po aršinu Antifa.
Egide, gremiji i njihovi gameri, skriveni su još u dubini naših demokratskih institucija, s kojih pozicija još “dejstvuju”.
Kakva je to država, kakva je to hrvatska vlast, zakonodavna, izvršna i sudbena, koja trideset godina ne želi ni iznaći pravni okvir ili akt kojim bi se jednim činom poništila komunistička konfiskacija, a Zrinjanima vratilo dostojanstvo, rodna gruda i Dom.
Već sutra to može učiniti Andrej Plenković u nacrtu prijedloga novog Lex specijalisa i pozvati mjesnog biskupa Vladu Košića da radosnu vijest prenese Zrinjanima. Time bi se sprala ljaga s HDZ-a jer smo najodgovorniji za nečinjenje, ni najmanji pomak do danas. Oteto nema blagoslova i uvijek biva prokleto! Ostaje nam nadati se pravdi, uz Božju pomoć vjerovati u povrat otetog!
No usprk cijelom zlu, simboli suza i kocke danas su ovdje prisutni, kroz kamen, čvrst i nesalomljiv simbol, kao izraz hrvatskog identiteta.
Danas je ovdje na svetom Zrinskom proplanku sve u znaku žrtvenika. Upravo taj kršćanski oltar, svojim oblikom i formom daje u tumačenju stola i žrtvenika. Mensa Domini, stol Gospodnji. No možemo kazati kako je on i altaria Domini, žrtvenik Gospodnji. On transcendira u ovoj duhovnoj i mističnoj suprotnosti, a zapravo svom jedinstvu i istosti. Oltar je središnji liturgijski element, u liturgijskom prostoru kao mjestu blagovanja kruha i vina, Tijela i Krvi. To blagovanje za euharistijskim stolom jest vrhunac našeg susreta s Kristom i prihvaćanje svetosti Njegove žrtve. Zrinski oltar, propovjedaonica, svetohranište i sedes povezani reljefnim oblikovanim kockama i srebrnim suzama, siluiraju živu sliku mistike Križa koja se stapa ovdje u Zrinskoj žrtvi.
Zajedno evociraju krvave suze Kristove žrtve, kao i žrtve hrvatskih mučenika ovdje u Zrinu. Tako modelirani kubusima nacionalnog megalita ubranih od bračkoga, hrvatskog kamena, zasađeni ovdje u Zrinu, stvaraju mističnu sliku oblika koji trajno transcendira u Križ.
Žrtvenik u kockam križa, kao izrazom i simbolom hrvatskog nacionalnog identiteta i duhovnog bića.
HRVATSKE SUZE I KOCKE U CRKVI KRIŽA NAŠEGA ZRINA