Na hrvatskim televizijama, kao i na onima koje, niti nominalno, nisu hrvatske nego ovdje samo emitiraju program svakodnevno, o raznim temama govore razni analitičari. Često su to vrlo poznata lica koji komentiraju sve i svakoga, a povremeno se pojavi i netko “novi”, uže specijaliziran za neku temu. Slično je i na portalima i to je nešto potpuno normalno.
Analitičari nisu vidoviti kako bi mogli znati što će se u budućnosti zbiti, no znakovito je kako se analitičarima, sudeći prema ishodu događaja koje su prethodno analizirali, treba vjerovati otprilike kao i predizbornim anketama.
Dakle, ne treba im vjerovati uopće!
Zadnjih dana, kompletan medijski prostor zauzeo je rusko-ukrajinski sukob, preciznije, ruska invazija na Ukrajinu. Od trenutka početka otvorene invazije, izvještava se iz minute u minutu, a u zadnjih nekoliko mjeseci se također o toj situaciji moglo slušati mnogo, gotovo svakodnevno. Ta je tema vrlo važna i ta se situacija može opasno preliti na Hrvatsku s više aspekata i stoga je o tome važno govoriti i važno je analizirati potencijalne ishode.
No, pogledajmo kako je to izgledalo prije samo nekoliko tjedana:
13.2.2022. Aleksandar Stanković je u emisiji “Nedjeljom u 2” o rusko-ukrajinskoj krizi razgovarao s dugogodišnjim dopisnikom Vjesnika i Večernjeg Lista iz Moskve Bogoljubom Lacmanovićem. Stanković ga je najavio riječima: “Sto godina je bio u Rusiji i sve zna o njima.“, međutim, čini se da baš i nije tako jer je zaključak bio sljedeći:
U drugim medijima mogle su se čuti slične analize:
Ako se netko slučajno pitao gdje je u cijeloj priči Žarko Puhovski koji je na mnogim televizijama dežurni kritičar svih mogućih događaja, ne brinite, javio se i on na ovu temu sa svojom prognozom:
A tu su i analize, na prvu manje poznatih novinara/analitičara iz medija koji su također prisutni na našoj javnoj sceni u znatnoj mjeri.
I što se dogodilo? Rusija je napala Ukrajinu!
S obzirom da dvije godine svakodnevno slušamo o situaciji s koronavirusom (iako je virus, izgleda nestao od trenutka početka invazije, više to nije udarna vijest), primjere ne treba navoditi jer su svima dobro poznati, no situacija je zapravo ista. Najveći, tako nam tvrde, stručnjaci tvrdili su, prvo, kako je ta bolest potpuno bezopasna, pa da ćemo imati stotine tisuća mrtvih, pa da smo pobijedili Covid, pa da nismo pobijedili Covid, pa da će cijepivo biti razvijeno tek nakon 3-4 godine i još mnogo, mnogo toga.
Dr. sc. Ivan Đikić je možda najpoznatiji po svojim promjenama mišljenja vezano uz Covid, no svima onima koji su o toj temi govorili imaju zajednički nazivnik, najčešće su bili u krivu, nažalost.
“Mediji su prozor u svijet”, tako mnogi govore i tako treba biti. Već duže vrijeme znamo da “mainstream” mediji često i nisu izvor objektivnih informacija, no potrebno je pratiti više izvora informacija kako bismo mogli stvoriti realnu sliku stanja. Stoga su važne i analize.
No, iznimno je važno da te analize budu temeljene na činjenicama i realnom stanju, a nikako ne na interesima i vlastitim željama jer to može biti pogubno! Nitko normalan nije želio da do rata u Ukrajini dođe, no do njega je došlo i to je bio, zapravo, najrealniji scenarij. Usprkos tvrdnjama analitičara.
S obzirom da su obje teme, Covid i Ukrajina, od iznimne važnosti za cijelo društvo i o tome ovisi naš život iz raznih aspekata, potrebno ih je detaljno i kvalitetno analizirati. Potrebno je o njima govoriti, slobodno, otvoreno i temeljeno na činjenicama. U interesu naroda i “običnih ljudi”, a nikako iz vlastitih interesa ili u interesu lobija.
Zanimljivo je da, pošto je tema Covida bila najzastupljenija u svim medijima, navodno iz brige za zdravlje nacije, s obzirom da sada te teme u medijima gotovo i nema, čini se da je rusko-ukrajinski sukob važniji od zdravlja u Hrvatskoj, ili je posrijedi nešto drugo…
Na medijima je, ukoliko im je to u interesu, ili da kvalitetnije biraju svoje analitičare, ili da otvore vrata i “drugoj strani”, jer uskoro ljudi neće vjerovati apsolutno ničemu što u medijima čuju.
Niti vrućini u ljetu, niti snijegu u zimi, a pogotovo ne analizama…
