Na današnji dan, 13.2.1911. osnovan je Hajduk iz Splita, hrvatski nogometni klub. Povodom rođendana ovog velikog kluba, uz čestitku svim navijačima Hajduka, donosimo tekst o Torcidi u razdoblju Domovinskog rata i važnosti uloge navijača u obrani jedine nam domovine.
Pripadnici Torcide, kao i drugih navijačkih skupina u obranu Hrvatske uključili su se od samoga početka rata. Često su s bojišta odlazili na utakmice svojega kluba, pa bi se ponovno vraćali na front. Na tribinama su se s vremenom sve češće mogli vidjeti transparenti kao što su „TORCIDA – HV SAMOBOR“ ili „TORCIDA IV. BRIGADA“.
[product id = 4278]
Na prvoj liniji fronte bili su gotovo svi navijači iz vodstva i jezgre Torcide. Jedan od njih, zvani Šogun koji je bio angažiran u jednoj elitnoj jedinci Hrvatske vojske i zaslužio visoki vojni čin rekao je: „I na fronti bi nas torcidaše zanimalo kako Hajduk igra. Dešavalo se da nas desetak nediljom, za vrime same akcije, dok padaju granate oko nas, ne bi izdrţali pa bi, iz zaklona, motorolom pitali zapovjedništvo kakav je rezultat utakmice koja se upravo tada igrala. A kad bi čuli da Hajduk vodi, nekako lakše bi išli naprid.“
Današnji simbol Torcide lik je navijača duge crne kose, s crveno-plavom maramom vezanom preko lica. Lik je to Žana Ojdanića koji je među važnijim članovima grupe od 1987. godine, odnosno vremena kada je Hajduk izbačen iz europskih natjecanja nakon incidenata na utakmici protiv Marseillea.
Prisustvuje svim utakmicama Hajduka do 1990. godine kada odlazi na služenje vojnoga roka u Ljubljanu. „U ljeto 1991. bježi iz JNA preko minskih polja i prijavljuje se dragovoljno u postrojbe IV. brigade s kojom prolazi gotovo sva ratišta u Dalmaciji. Razočaran nepotizmom u HV-u, nakon dvije godine ratovanja, odlučuje napustiti postrojbu.“
Dok su stariji pripadnici Torcide bili na frontu, na tribini su za Hajduk navijale mlađe generacije. Hajduk je u sezoni 1994/95. sudjelovao u Ligi prvaka u skupini sa Steauom iz Bukurešta, Anderlechtom iz Bruxellesa i Benficom iz Lisabona. Upravo je s navijačima potonjeg kluba Torcida razvila prijateljstvo koje se ne može vidjeti često u toj subkulturi. „Na prvu utakmicu Hajduk – Benfica u Split je došao jedan kombi navijača Benfice – tada relativno nove grupe zvane No Name Boys. Iz poštovanja prema putu koji su prevalili te dolasku u ratnu zemlju, nitko ih nije dirao nego su priliĉno dobro dočekani u Splitu. Na povratku su imali prometnu nesreću u kojoj su poginula 3 pripadnika NNB – Rita, Gulit i Tino.
Kako bi im odali počast pripadnici Torcide su krenuli istim putem kombijem na uzvratnu utakmicu. Trojica pripadnika Torcide prije utakmice na Luzu prošla su preko cijelog terena do tribine s navijačima Benfice s vijencem za njihove poginule pripadnike, što je čitavi stadion dočekao s oduševljenjem, pljeskom i suzama. Na toj utakmici No Name Boysi dižu veliki transparent ‘Freedom for Croatia‘ (Hrvatska je još uvijek bila u ratu), što je bio i konačni pečat na početak prvog inozemnog prijateljstva Torcide s drugom navijačkom skupinom.“
Nakon oslobodilačke akcije „Maslenica“ Hrvatske vojske, na mitingu podrške tzv. Srpskoj krajini održanom 25. veljače 1993. u Beogradu pojavio se transparent „ZA SVE JE KRIVA TORCIDA, ONI SU OVO POĈELI“.
Nema sumnje da je Torcida dala veliki obol u poticanju hrvatske nacionalne svijesti i sudjelovanjem u Domovinskome ratu. Svojim poginulim pripadnicima na Dan državnosti 30. svibnja 1993., kada se igrala prvenstvena utakmica između Hajduka i Croatije, podigla je spomen-ploču na sjeveru stadiona u Poljudu. Do 3. ožujka 1993. godine, poginulo je 27 pripadnika Torcide.
