Dan neovisnosti se obilježava 8. listopada svake godine u spomen na jednoglasno donošenje odluke Hrvatskoga sabora o raskidu državnopravnih sveza Republike Hrvatske s ostalim republikama i pokrajina bivše SFRJ. Sabor je pritom utvrdio da Republika Hrvatska više ne smatra legitimnim i legalnim ni jedno tijelo dotadašnje SFRJ te da ne priznaje valjanim niti jedan pravni akt bilo kojeg tijela koje nastupa u ime bivše federacije, koja više kao takva ne postoji.
Bombardiranje Banskih dvora dan ranije, 7.listopada ubrzalo je donošenje ove odluke. Sjednica Hrvatskog sabora tog je dana održana u podrumu Inine zgrade, u zagrebačkoj Šubićevoj ulici.
Također, jasno je i nedvosmisleno zaključeno: “Na Republiku Hrvatsku izvršena je oružana agresija od strane Republike Srbije i tzv. JNA. Republika Hrvatska prisiljena je braniti se svim raspoloživim sredstvima. Tzv. JNA se proglašava agresorskom, okupatorskom vojskom i mora bez odgode napustiti hrvatski teritorij, koji je privremeno zaposjela. Pozvane su i sve države, posebno članice Europske zajednice i Ujedinjenih naroda na uspostavu diplomatskih odnosa s Republikom Hrvatskom.“
Istog nadnevka dogodila su se još dva, za hrvatsku neovisnost, bitna događaja. 8. listopada 1075. godine u Solinu je okrunjen kralj Dmitar Zvonimir što je bila potvrda međunarodnog priznanja Kraljevine Hrvatske. Isto tako, 8. listopada pokrenuta je i Rakovička buna koja je za cilj imala ostvarenje neovisnosti hrvatske države.
Kao počast višestoljetnoj hrvatskoj državnosti, uz današnji Dan neovisnosti donosimo vam neke od najljepših stihova posvećenih Lijepoj Našoj.
S.S. Kranjčević – Pred knjigom povijesti roda moga (ulomak)
I tako mi djeda moga
I prsiju majke moje,
I tako mi svega tvoga
Što ti sveto i milo je,
I tako mi moga groba
I zvijezde što me vodi:
Bit ću žrtvom svako doba
Imenu ti i slobodi!
Gle gusala slave naše,
Na tebe ih evo skladam!
To nam božje vile daše,
Da ne plačem, da se nadam.
Ta sva povijest moga roda
S guslinih se žica čuje,
Sa gusala nam Sloboda
Ljepše dane prorokuje!
Njenoj sreći moja krvca, –
A kad dođe umrijeti,
Metnite mi blizu srca
Povijesti nam listak sveti!
I kako se ptica vije,
Moj će dašak da se gubi;
Jer se lako, lako mrije,
Kad se povijest svoja ljubi!
A.G. Matoš – Pri svetom kralju
Prozor Stjepanovog Doma
Priča gotski san;
modri tamjan i aroma
Puni sveti stan.
Stanac kamen, hrabri Toma
Erded, Bakač ban,
Heroj sisačkoga sloma
Sja ko onaj dan.
U katedralu, kad su teške noći,
Na Banov grob zna neka žena doći
S teškim križem cijele jedne nacije,
A kip joj veli: Majko, audiant reges:
Regnum regno non praescribit leges,
I dok je srca, bit će i Kroacije!
Petar Preradović – Pozdrav domovini (ulomak)
Kroz suze te gledam od radosti,
Ne mogu se nagledati dosti.
Željna duša rastopljena sva
Razlijeva se po licu tvojemu,
Sve milujuć – mila si u svemu,
Majko onom koj’ te ljubit zna.
Prođoh svijeta na sve četir strane,
Vidjeh kraje toli opjevane
Kojim slava do nebesa vri,
Svi su lijepi u svojemu resu,
Svi su lijepi, al svi skupa nijesu,
Što si, majko, meni samo ti.
Ti si meni sve što zovem svojim,
Sve što ljubim, sve što željom gojim,
I bit ćeš mi kroz danaka broj
Koje mi je sudba odredila. –
Zdravo, zdravo, domovino mila,
Pozdravlja te vjeran sinak tvoj!
August Harambašić – Hrvatska Hrvatom (ulomak)
Prenimo se, braćo mila,
Hrvatska nas vila zove,
Predivno je udesila
Skladne gusle javorove,
Pa nam uz nju pjesmu poje
Snagom dosad nepoznatom:
Neka bude svakom svoje,
Hrvatska Hrvatom!
Kao znak zahvale svim hrvatskim braniteljima za slobodu koju su ostvarili veličanstvenom pobjedom u Domovinskom ratu donosimo i jednu pjesmu novijeg datuma posvećenu svima onima koji su dali život za našu slobodu:
Ante Nadomir Tadić Šutra – Bojovnikov epitaf
Nemoj me nikada zanijekati brate
Niti se stidjeti ove svete stijene!
Ja sam umro za Hrvatsku i za te,
Ti živi Hrvatsku i živi mene!
Iako situacija danas nije bajna, ne smijemo odustati od jedine nam domovine. Previše je žrtava palo za Hrvatsku kroz povijest da bismo od nje olako digli ruke. Za kraj, neka nam svima budu opomena ovi stihovi Silvija Strahimira Kranjčevića:
S.S. Kranjčević – Mojsije (ulomak)
…I tebi baš što goriš plamenom
Od ideala silnih, vječitih,
Ta sjajna vatra crna bit će smrt
Mrijeti ti ćeš kada počneš sam
U ideale svoje sumnjati!
Svima želimo sretan Dan neovisnosti Republike Hrvatske!
