Iako utrka za Predsjednika Republike Hrvatske još nije službeno započela, zagrijavanje prije starta je više nego dinamično. Već sada tako imamo mnoge živopisne kandidate s raznih dijelova političkog spektra s raznim političkim idejama i ambicijama. Živimo pravu demokraciju, rekli bi slabije upućeni u hrvatske prilike.
Pretkampanja nam je tako donijela predsjedničkog kandidata europarlamentarca, koji želi postati i Predsjednik i Premijer i ministar nekoliko ministarstava. Donijela nam je kandidata koji je ranije govorio kako predsjednička funkcija nema smisla i kako ju treba ukinuti, koji je govorio kako živimo u slučajnoj državi i da smo imali građanski rat u kojemu su sudjelovali siromašni i neobrazovani, a ne smijem zaboraviti da je isti bio predsjednik najneuspješnije Vlade u hrvatskoj povijesti (a konkurencija je ovdje stvarno velika). U utrku kreće i aktualna Predsjednica, jedan pjevač i poduzetnik, Ivan Pernar (jer ne postoje druge riječi kojima bi se njegova pojava mogla opisati, a da ima smisla) i još poneki (polu)anonimni ljudi.
Tako se to čini prosječno upućenom hrvatskom građaninu koji ponekad posluša ono što mu mediji serviraju, no ne prati situaciju dublje, no situacija je znatno kompleksnija.
Odmah na početku želim ovaj tekst lišiti političke nepristranosti. Prema svemu dosad viđenom, moj je izbor trenutno dr.sc. Miroslav Škoro. Iako ne želim pisati o izborima kao takvim, neka se unaprijed zna tko je moj izbor, da izbjegnemo propitivanja. Ukratko ću obrazložiti svoj odabir:
- Miroslav Škoro je uspješan glazbenik koji godinama progovara o problemima hrvatskog društva kroz svoje autorske pjesme, uspješan je poduzetnik i vrlo obrazovan čovjek za kojeg s priličnom sigurnošću možemo reći kako mu funkcija Predsjednika ne služi za krpanje kućnog budžeta.
- Nije dio političkog establišmenta, stoga se imamo pravo nadati kako će uistinu provesti promjene o kojima je on (jedini) progovorio. Da pojednostavim; Milanović i Grabar-Kitarović su ranije bili na pozicijama i nisu donijeli promjene, dakle, sigurno niti neće, dok nam za Škoru ostaje nada kako će svoje zamisli provesti u djelo, jer nas nije imao priliku uvjeriti u suprotno kroz ranije neuspješne mandate.
- Ima iskustvo u politici (iz koje je otišao nezadovoljan i jedini se odrekao saborskih primanja), diplomaciji, upravljanju i radu u realnom sektoru.
Ovo su moji razlozi, no ne pada mi na pamet nametati ih bilo kome i to nije tema ovog mog teksta. Ono o čemu želim pisati je licemjerje Hrvata koje se možda najbolje ocrtava na ovoj temi i to upravo na kandidatu Miroslavu Škori. Pa, krenimo redom.
Škoro je 2019. postao desetar JNA
Za većinu dežurnih društvenih kroničara koji višak slobodnog vremena i manjak volje za konkretnim radom ulažu u komentiranje svega po društvenim mrežama Škoro je 2019. godine, po objavi kandidature postao je desetar JNA. Naravno da to nije postao danas, već u vrijeme služenja vojnog roka, vjerojatno nekad u osamdesetima, no ranije to nitko nikada nije spomenuo, a sada je to postao njegov „magnum crimen“, jer kako ćemo imati predsjednika desetara JNA.
U pripremi ovog teksta razgovarao sam s ljudima koji znaju kako je to funkcioniralo u JNA (jer ja o JNA ne znam mnogo, znam samo da je to bila vojska komunističke Jugoslavije, koja je pod crvenom petokrakom uz četnike razarala Hrvatsku i to mi je dovoljno), a oni uglavnom kažu kako je desetar u JNA mogao biti svatko tko je čitao i pisao bez većih problema.
U redu, malo banaliziram, no ono što sam čuo i nije daleko od toga.
I da to jednom napokon do kraja demistificiramo, čin desetara je treći po redu najniži čin u bivšoj JNA. Drugi, ako izuzmemo čin „vojnik“ jer to je svatko tko god pristupi, tada obveznoj, vojsci. Dakle, od desetara je niži bio samo čin razvodnika.
Moram priznati kako mi je ovo bio šok kada sam to saznao, jer sam, čitajući komentare i napade na Škoru zbog toga, pomislio kako se radi o nekom visokom oficirskom činu, a ono, to je tek tik iznad onog najobičnijeg vojnika.
Ako je Škorin čin desetara JNA dokaz da je on neki „antihrvatski element“ u našoj politici, je li onda Josip Manolić „okorjeli ustaša“ kao pričuvni general-pukovnik Hrvatske vojske? Kako to, kako to, kako to…?
Supruga Miroslava Škore je kćer četničkog vojvode
Nakon što je završila „afera desetar“ krenuli su napadi na Kim Ann, Škorinu suprugu uz tvrdnje da je ona kćer četničkog vojvode Emila Lužajića. Ovo se jednostavno može demantirati u dvije rečenice:
- Kim Ann Škoro nije kćer Emila Lužajića.
- Emil Lužajić nije četnički vojvoda.
Proširena argumentacija za prvu rečenicu bila bi ta da je Emil Lužajić oženio majku Kim Ann, nakon smrti njena oca, te usvojio i nju. Dakle, krvno srodstvo ne postoji. Što se tiče, kako bi rekao Šešelj, četničkog pedigvea Emila Lužajića, za takvo što nisam uspio pronaći bilo kakav dokaz u pripremi ovog teksta.
Ono što o Škorinoj supruzi znam jest, da zajedno s obitelji odlazi nedjeljom na svetu misu u katoličku crkvu, a ne u pravoslavnu, tako da to dodatno oslabljuje te argumente dežurnih dušebrižnika. Čak je i Ante Tomić u jednoj od svojih umotvorina napao Škoru zbog stiha „čudni ljudi čudnog imena“, te naveo kako i Škorina supruga ima čudno ime i još neke stvari koje su izvan dosega zdravog razuma većine pučanstva, a kao jedan od argumenata nije iskoristio srpsko porijeklo Kim Ann Škoro, a on bi to svakako učinio. Ima tu još prostora za pisanje, no nema pretjeranog smisla pisati dalje jer je cijela priča izmišljena i napuhana izvan svih okvira.
Gdje ste bili posljednjih 30 godina?
Zašto sve ovo pišem u kontekstu licemjerja? Zato što se sada javljaju ljudi, veliki domoljubi i patrioti koji razotkrivaju „belosvetsku“ zavjeru oko Miroslava Škore jer je on u biti igrač stranih centara moći protiv Hrvatske. Ili tako nešto. A ljudi koji predvode takva pisanja po društvenim mrežama su oni koji su zadnjih 30 godina redovito pohodili koncerte Miroslava Škore i kuma mu Thompsona. No, sad je Škoro kandidat za Predsjednika, pa onda sigurno nije domoljub. Sigurno nije vjernik. On u svim svojim pjesmama očito laže.
Gdje ste bili kada je pjevao „Ne dirajte mi ravnicu“, kada je pjevao „Matu“ na sprovodu generala Bobetka, recimo? Zašto tada niste rekli: „Čekajte malo, pa ovaj nije bio u ratu, pobjegao je u Ameriku i sada je došao ovdje zaraditi na ratu, on ne pripada ovdje!“ Tada ne da ste šutjeli, nego ste pjevali u isti glas sa Škorom!?
Kada je pjevao „Oj Neretvo, vodo ‘ladna“ o ranjenom mladiću koji je pao za Hrvatsku, kada je pjevao „Sude mi“ hrvatskim generalima nepravedno zatvorenima u Haagu, kada je pjevao „Svetinju“ ili „Plati piće“ o sramotnom odnosu prema hrvatskim braniteljima, zašto niste došli na neki od njegovih koncerata, pa umjesto da se fotografirate s njim, što ste redovno činili, stali pred njega i rekli: „Kako te nije sram!? Oženio si kćer četničkog vojvode, pa njezini su radili i rade protiv Hrvatske, zbog njih se sve to o čemu pjevaš dogodilo!“, nego ste mu stisnuli ruku i grlili ga na fotografijama?
Ili se Škoro možda prošle godine razveo pa je ovo sada neka nova supruga koja je kćer četničkog vojvode? Naravno da to nije slučaj, supruga je već više desetljeća ista, ali odnos se odjednom drastično promijenio…
Kako je moguće da su vam njegove pjesme svih ovih godina bile prozor u svijet, da ste ih veselo dijelili po društvenim mrežama uz razdragane komentare, a danas je Škoro „HDZ-ovac, udbaš, jugoslaven, četnički zet…“ samo zato što je krenuo u ozbiljne političke vode?!
Divide et impera
Na izborima glasajte po svojoj savjesti. Glasajte za Milanovića, Kolakušića, Škoru, Pernara, Jurišića, prekrižite listić, ali nemojte se okretati kako vjetar puše. Govorite o nekim zavjerama, a ako već ovu situaciju promatramo kroz taj kontekst, kako ne shvaćate da ste i vi kotačić te zavjere jer se preko vas stvaraju još dublje podjele u hrvatskom narodu.
Pa nećete valjda dopustiti da, nakon što vam je politika uzela skoro sve što je mogla, da vam uzme i dostojanstvo!? Izbori će proći, a vi ćete i dalje ostati u svojoj svakodnevici koja nije bajna, a to što vi ovih dana svakodnevno blatite nekoga i nečiju obitelj, na temelju besmislica vam nikako ne služi na čast.
Za kraj jedan vrlo plastičan primjer: Škoro je uspješan poduzetnik i financijski je osiguran vrlo vjerojatno do kraja života. Vi to tumačite na način, naravno, da je ukrao nešto, jer, ne daj Bože, da je netko nešto zaradio pa ima. Da je kojim slučajem Škoro na rubu siromaštva, ili prosječnih hrvatskih primanja, to bi vam smetalo, jer bi to značilo da želi postati Predsjednik da se obogati.
I kako onda nama Hrvatima udovoljiti?
Lijepo nam je, dobro nam je, tako nam i treba…
