Velik je dan za obitelji četvorice branitelja i jednog civila čiji su posmrtni ostaci uspješno identificirani nakon što su nedavno otkriveni u Marincima i Negoslavcima. Među četvoricom branitelja čije su kosti napokon pronađene je i jedan od heroja HOS-a, Žarko Manjkas – Crvenkapa. Predstavnici ministarstva hrvatskih branitelja prenijeli su ovu vijest, uz obitelji poginulih, što je označilo početak priprema za posljednji ispraćaj poginulih heroja. Pronađeni su hrvatski branitelji:
1. Žarko Manjkas – Crvenkapa, HOS Vukovar
2. Stjepan Katić, ZNG Vukovar
3. Marko Knežević, 3.GBR Kune
4. Antun Petričić – Šokac, 3.GBR Kune
Više o svemu može se pogledati u videu:
Podsjetimo, Žarko Manjkas – Crvenkapa bio je sjajan mladić. Te ratne 1991. imao je 24 godine. Sa simpatičnom baby facom nalikovao je 20-godišnjacima, kojih je bilo najviše u našoj ekipi. Nas dragovoljaca HOS-a u Vukovaru bilo je 58, a Žarko je bio jedan od nas – s ponosom u glasu govori Damir Radnić.
2. listopada 1991. uzeo je ručni bacač, valjda prvi put u životu, i pogodio tenk T84. I to je prvi uništeni tenk u Bogdanovcima tijekom Domovinskog rata. Bio je pun eksploziva, granata, čak mu je kupola odletjela nekoliko metara u zrak, pala naopako i nasadila se na tenk. I tad se u našim glavama dogodila promjena od 360 stupnjeva. Kao da nam je netko upucao adrenalin. Počeli smo kao osice jurišati na te tenkove i transportere. Samo taj dan uništili smo 12 tenkova i transportera, Žarko čak četiri komada – svjedoči Radnić.
Od tog 2. listopada Žarko Manjkas je postao protuoklopna zvijezda. “Gdje god je frka, zovi Žarka”, bio je slogan ekipe. A Radnić svjedoči da je sve obavljao s nevjerojatnom lakoćom. Nažalost, hrabri Crvenkapa izgubio je život 10. studenog 1991. godine tijekom proboja iz Bogdanovaca u “štafeti smrti”. Pripadnici HOS-a, Garde i MUP-a krenuli su u proboj s civilima koje su pokupili iz podruma. Do slobodnog teritorija dijelilo ih je minsko polje. Prvi su išli vojnici.
Svi koji su pronađeni stradali su u legendarnoj Štafeti smrti prilikom proboja iz Vukovara.
Obiteljima i ovim putem još jednom želimo iskrenu sućut uz izraz neizmjerne sreće što će nakon toliko godina neopisive boli, ona barem malo popustiti, jer će moći dostojno pokopati svoje najmilije, kako i priliči herojima.
HEROJI SE NIKAD NE ZABORAVLJAJU!
