Pokolj u Čanku: Velikosrbi pobili hrvatske civile, staricu zavezali za automobil i vukli po selu dok nije umrla…

Pobunjeni Srbi iz Kozjana, Bunića i Ljubova, potpomognuti s JNA, 10. prosinca počinili su pokolj nad hrvatskim stanovništvom u selu Čanak u Lici. Pokolj u Čanku je bio ratni zločin koji su počinile velikosrpske postrojbe. Selo je bilo čisto hrvatsko.

JNA i pobunjeni Srbi nakon što su upali u selo, opljačkali su ga, razorili i zapalili i ubili šest mještana, a sedmi je ubijen kasnije, 1994. godine.

Selo je branila postrojba jačine samostalnog voda u sastavu 118. brigade, na čijem je čelu bio zapovjednik Ivan Grbac, a pripadnici voda surađivali su i sa zapovjedništvom 133. brigade u Otočcu.

Međutim, nedovoljno snažna obrana imala je previše nedostataka te je selo okupirano, a zatim i spaljeno. Hrvatska vojska koja je nakon nekoliko dana ušla u selo, zatekla je stravično poprište.

Nekoliko mještana je zaklano ili ubijeno metkom u zatiljak, a najgore je prošla nesretna starica Jaga Šnjarić koju su najprije tukli i mučili da im preda novac i zlato. Kad nisu dobili što su tražili, baki Jagi špagom su zavezali noge za auto i vukli je po selu dok nije umrla. Na naslovnoj fotografiji nalazi se čizma bake Jage…

Jadnica je vrištala u mukama, a četnici su se onako pijani i ludi smijali i pucali u zrak od veselja. Drugi su zaklani, ubijeni metkom u zatiljak, vješanjem (u zapaljenoj kući), a ostali su smaknuti na mjestima gdje su se našli.

Velikosrpski teroristi ukupno su u vrijeme velikosrpske agresije, u Čanku, ubili 7 civila. Sedmi mještanin ubijen je 30. travnja 1994. godine kad je došao na grob svoje kćeri. Na njega se pucalo sa položaja kojeg je trebao držati UNPROFOR.

Dragan Šnjarić, sin pokojne Jage, rekao je:

“Moju majku su pronašli zakopanu u vrtu s još nekim žrtvama iz Rijeke, pa je pokopana u Crikvenici. Tražio sam da se njezino tijelo premjesti ovdje u selo jer sam ja sada ovdje…”, s teškoćom izgovara sin ubijene Jage.

“Bio sam u ratu, prošao sam tešku upalu pluća, doživio taj šok s majkom, tako da… Zasigurno nisam iz svega izašao potpuno zdrav, no žao mi je samo moje majke koja je prošla takvo mučenje. To me najviše boli”, rekao je Dragan, sin žrtve Domovinskog rata i hrvatski branitelj.

Da se ne zaboravi!

POVEZANE OBJAVE

Podržimo humanitarnu udruguspot_img

Možda će vas zanimati