Nedjelja – dan za obitelj ili za kupovinu?

Odluka Nacionalnog stožera civilne zaštite kojom se rad trgovina produljuje s jednosmjenskoga (08-17 h) na dvosmjenski  (07-21 h), a da u cilju daljnjeg održavanja smanjene mobilnosti stanovništva i time izloženosti pandemiji korona virusa nedjeljom i državnim blagdanima trgovine ne rade, izazvala je, reklo bi se očekivano, kao i mnogo toga do sad, žučne ideologizirane rasprave.

Umjesto da se ulazi u meritum ove epidemiološke mjere i općenito reguliranja rada trgovina nedjeljom i blagdanima, kao i uvjeta i cijene rada naših radnika u sektoru trgovine, nameću se svjetonazorske rasprave i to upravo od strane onih, koji se predstavljaju zaštitnicima radničkih prava, kao i ‘autentičnim’ tumačima  i čuvarima ljudskih prava i sloboda općenito.

Njima, dakle nije sporno da 90 tisuća ljudi, mahom ženske populacije, u ovom društvu mora raditi nedjeljom i blagdanima, često puta za nikakvu ili minimalnu razliku u cijeni takvoga rada, te da nema pravo upravo nedjelju, koja je u našoj kulturi općeprihvaćena kao ‘dan odmora’, provoditi sa svojim obiteljima, opustiti se i odmoriti, poput nas ostalih!

Također im ne smeta da pojedini strani trgovački lanci diskriminiraju naše radnike, koji čak i nedjeljom moraju raditi između 7 i 22 sata, u odnosu na svoje domicilne, gdje su neradne nedjelje i blagdani, kao i ograničenje radnog vremena subotama, već odavno postale stečevine radničkih prava! Njima je između ostaloga ‘sporno’ i to hoće li Crkva ‘profitirati’ neradnim nedjeljama i blagdanima i slično!

Sve više jedinica lokalne samouprave podržava inicijativu Sindikata trgovine i turizma o zabrani rada ili skraćenju radnog vremena nedjeljom, a većina je građana suglasna je da je rad nedjeljom nepotreban, dok s druge strane mnogi poslodavci, izuzev ‘časnih iznimaka’, vjeruju da im je baš nedjeljni utržak presudan za uspješno poslovanje!

U medijima, često nesklonim uvođenju neradne nedjelje upravo zbog nametnutih svjetonazorskih rasprava o ovoj temi, vrlo se teško čuju izjave glasnogovornika stranih trgovačkih lanaca koji govore kako bi značajno izgubili profit zbog neradne nedjelje (iako u mnogim slučajevima u njihovim domicilnim zemljama ti lanci nedjeljom ne rade) dok ispod radara prolaze stavovi domaćih trgovačkih lanaca.

Predstavnici prvog hrvatskog trgovačkog lanca, Pevexa, kao i predstavnici Lonije i KTC-a staju na stranu radnika i zauzimaju se za ograničavanje rada nedjeljom. KTC je među prvima u Hrvatskoj svojim radnicima omogućio neradnu nedjelju, a sličan primjer pružaju i Pevexovi centri koji ili nedjeljom ne rade ili rade do 14 ili 15 sati.

S obzirom da se za neradnu nedjelju zalažu predstavnici jakih domaćih trgovačkih lanaca, uz sindikate koji okupljaju velik dio radnika, može se zaključiti kako su ‘domaće snage’ po ovom pitanju brojnije od stranih trgovačkih lanaca.

Čak i kad se potpuno zanemari podrška Crkve neradnoj nedjelji i ako se fokusiramo samo na perspektivu djelatnika, broj pobornika neradne nedjelje je sve samo ne zanemariv, stoga ostaje nejasno zašto se po tom pitanju često medijska prednost daje stranim trgovačkim lancima.

Postoje primjeri iz zemalja Europske unije na koje se toliko često ugledamo koje su rad nedjeljom regulirale na način da radnici biraju žele li raditi nedjeljom ili ne, a ukoliko nedjeljom žele raditi su za taj rad više plaćeni nego za ostale radne dane. Iako u tim zemljama nedjeljom (a često ni subotom) nije sve dostupno u tolikoj mjeri kao radnim danima, građani su to nakon nekog vremena potpuno prihvatili i tome se prilagodili, stoga ne postoji nijedan vidljiv razlog zašto to ne bi bio slučaj i u Lijepoj Našoj

U cijeloj ovoj priči najvažnije je upravo to kako ćemo se mi potrošači postaviti na temu reguliranja, odnosno ograničavanja rada trgovina nedjeljom! Jesmo li mi potrošači, koji s pravom ustrajavamo na zaštiti svojih zakonom zajamčenih prava i gospodarskih interesa kao potrošača, svjesni da s druge strane postoje i obveze potrošača, poput na primjer obveze pravovremenog podmirivanja računa za isporučene i preuzete robe i usluge?

Jesmo li svjesni da osim naših osobnih prava, postoje i prava drugih ljudi, koja ne bi smjela biti ugrožavana i ograničavana našim potrošačkim navikama i konformizmom, poznatim pod pojmom konzumerizma!?

Naime, ukoliko nam je barem malo stalo i do drugih ljudi, bez problema ćemo svoje navike prilagoditi na način da svoje nabave i kupovine rasporedimo na ostale dane u tjednu te da izbjegavanjem kupovina nedjeljom i blagdanima, kao i općenito u onim trgovinama koje su eventualno otvorene u to vrijeme, damo snažnu poruku trgovcima da im se rad nedjeljom i blagdanima, kako zbog smanjenog prometa, tako i uslijed veće cijene rada u te dane, zapravo ne isplati, kao i da se solidariziramo s desetinama tisuća naših sugrađana, prijatelja i susjeda, koji već godinama željno iščekuju pozitivne promjene u pogledu reguliranja svojih uvjeta rada, uključujući i radno vrijeme, i čije oduševljenje svjedočimo ovih dana, kada na praznik rada 1. svibnja nisu morali raditi!

Jesmo li mi potrošači išta izgubili time ili smo, dapače, u moralnom smislu još i profitirali?

Izvor: Udruga za zaštitu potrošača – Kutina

POVEZANE OBJAVE

Podržimo humanitarnu udruguspot_img

Možda će vas zanimati