Najopsežnija analiza mitova o Thompsonu

Često se u javnosti, kako hrvatskoj, tako i stranoj (a ponajviše susjednoj) može čuti ocjena kako je Marko Perković Thompson, jedan od najpopularnijih hrvatskih glazbenika, (pro)ustaški pjevač. Thompson, koji se već više od desetljeća nalazi u vrhu glazbene scene u Hrvatskoj, a u području produkcije i posjećenosti koncerata svakako se može svrstati u bok izvođača svjetskog glasa, često u javnosti izaziva brojne polemike i oko njega se često lome koplja. Često ga se povezuje s ustaškim režimom, a takve se teze potkrepljuju argumentima koji su već do sada poprimili mitološku dimenziju. Stoga u nastavku donosimo analizu tih „mitova“ kako bismo vidjeli jesu li, i u kojoj mjeri, utemeljeni u istini.

1. THOMPSON JE PJEVAO USTAŠKE PJESME

Glavni argument koji ide u prilog zabranama Thompsonovih koncerata je mantra o njegovom izvođenju ustaških pjesama na koncertima. Najčešće se spominju ustaške budnice „Jasenovac i Gradiška Stara“ i „Evo zore, evo dana“. I uistinu, tek površnim pretraživanjem Youtube servisa dolazimo do rezultata koji govore u prilog tim argumentima. Iako ne postoji videozapis koji bi autentičnost nedvosmisleno potvrdili (iako su u medije plasirane razne montaže), Thompson je to osobno potvrdio putem svoje službene web stranice 7.siječnja 2004. ovim riječima „…Ovoga puta su otkrili toplu vodu; “Otkrili” su kako sam ja pjevao pjesme poput “Evo zore…”, “Jasenovac…” i slično. Ja nisam autor tih pjesama ali sam ih pjevao, što je svima nama poznato, u određenom periodu svugdje po hrvatskim trgovima i dvoranama ne skrivajući se, pa je time ovo senzacionalno otkriće u najmanju ruku smiješno.
A evo kada i zašto sam ih pjevao. Pjesme sam pjevao zajedno sa stotinama tisuća Hrvata za vrijeme Domovinskog rata kada je četnička agresija ugrožavala samu opstojnost Hrvatske države i naroda, kada su tisuće hrvatskih mladića ginuli braneći naše vrijednosti i goli život od četničkog noža.
Te pjesme smo pjevali neprijatelju za inat, izražavajući svoj bunt i odlučnost da se tim zvijerima suprotstavimo i konačno ih porazimo a u njima su izazivale strah…“

Na temelju osobnog „priznanja“ može se zaključiti kako je Thompson ove pjesme zaista pjevao, no ako se u obzir uzme kontekst vremena Domovinskog rata i brutalne agresije kojoj je Republika Hrvatska bila izložena, njegov „krimen“ je znatno manji jer kako i poznata uzrečica kaže „U ljubavi i ratu, sve je dopušteno“. Hrvatskim je braniteljima na svaki način trebalo podići moral, a u neprijatelje je na svaki način (naravno, dokle god to ne uključuje zločin) trebalo unijeti nemir i strah, stoga je i pjevanje takvih pjesama u takvim uvjetima shvatljivo.

U obzir se moraju uzeti i dvostruki kriteriji medija. Thompsona se uporno etiketira kao „ustaškog pjevača“, dok se ostalim glazbenicima takve optužbe ne stavljaju na teret. Internetom kruže zapisi o tome kako su ustaške pjesme pjevali mnogi velikani hrvatske glazbene scene kao što su npr. Joško Čagalj – Jole, Jasmin Stavros, Mladen Grdović (za njega postoje čak i videozapisi s tim pjesmama, nastali 2011. i 2012. godine) i mnogi drugi. U autentičnost tih zapisa ne ulazim, no te pojave su svakako zanimljive. Svima, osim medijima koji zbog toga napadaju gotovo isključivo Marka Perkovića. Dražen Zečić je 1992. godine izdao i album pod nazivom Evo zore, evo dana, na kojemu su se uz poznatu ustašku budnicu nalazile pjesme naziva „Nezavisna država“, „Sve do Zemuna“ i sl., no bez ikakve medijske pompe ili osude.

2. TEKSTOVI THOMPSONOVIH PJESAMA SU HUŠKAČKI I MRZILAČKI

U nastavku, analizirat ćemo „sporne“ pjesme kronološki po albumima:

[1] Bojna Čavoglave (album: Moli mala, 1992.)
Prva pjesma koju je Thompson snimio i koja ga je dovela do popularnosti i danas u javnosti izaziva kontroverze, a pojedinci bi je čak i zabranili. Sporan im je stih „Za dom – spremni“ s početka pjesme. Pjesma je nastala 1991. godine u jeku velikosrpske agresije na Hrvatsku. Thompson je, kao što znamo, aktivno, kao dragovoljac sudjelovao u obrani domovine. Početkom rata, pridružio se Zboru narodne garde i sa svojim sumještanima stao u obranu svog sela. No, ono što mnogima promiče je činjenica da su Marko i suborci na svojim uniformama imali i oznake HOS-a (što je lako vidljivo i u poznatom spotu) koje u sebi sadrže geslo „Za dom spremni“ koje je, u sklopu oznaka HOS-a već regulirano zakonima Republike Hrvatske, o čemu je već i ranije pisano i koji su potpuno legalni i legitimni.

[product id=1462]

Također, zna se kako je pjesma nastala na bojištu i iz teksta pjesme očigledno je da se pjesma obraća agresorima „…Čujte srpski dobrovoljci, bando četnici…“, „…Nećete u Čavoglave, niste ni prije…“, a da se Marko i suborci brane od agresije i bore se za slobodnu domovinu „…Stala braća da obrane naše domove…“, „…Za dom, braćo, za slobodu, borimo se mi…“.

Stih „za dom spremni“ nalazi se i u pjesmama drugih poznatih hrvatskih izvođača koje možete poslušati klikom na naslov pjesme:
Vukovi sa Svilaje (Siniša Vuco) – „…u boj kreću, trobojnicom mašu, za dom spremni i za Lijepu Našu…“
113. Šibenska brigada (Mišo Kovač) – „Krv sinova diljem Lijepe naše, rodnu grudu natapa i vlaži, sve smo dali dat ćemo još i više, Za dom spremni Šibenčani…“
Domovino/Opet gori stari plam (Siniša Vuco) – „…samo nas pozovi, tvoji su sinovi za dom spremni ginuti…“

Također, u vrijeme rata, pjesma Bojna Čavoglave prepjevana je u raznim inačicama s hrvatske i bošnjačke strane, dok je manje poznata činjenica da je prevedena i na talijanski jezik, a u novije vrijeme pojavila se čak i jedna verzija na ukrajinskom jeziku.

Kada se sve uzme u obzir, kao i činjenica da je Thompson pravomoćno oslobođen prijave koju je dobio za izvođenje ove pjesme, lako je doći do zaključka kako je bespredmetno raspravljati o bilo čemu problematično u ovoj pjesmi. Također je važno istaknuti kako se ova pjesma u raznim aranžmanima nalazila na brojnim izdanjima Croatia Recordsa, te je uredno prijavljena pri Hrvatskom društvu skladatelja.

Prije nekoliko dana pojavila se izjava Miroslava Lilića kako je Tuđman bio žestoko protiv Thompsonove uspješnice upravo zbog početnog stiha. Kontaktirao sam Thompsonov menadžment u vezi toga, a oni su mi jasno kazali da Lilić laže, što su i objavili na službenoj facebook stranici. Također dodaju da je nevjerojatno da pučka pravobraniteljica „urla po medijima i proziva Thompsona, pa se čak i osobno obraća Thompsonu raznim pozivima i tako vrši pritisak na sud (Visoki prekršajni sud koji odlučuje o žalbi na oslobađajuću presudu), a sada se odlazi i korak dalje ka izvlačenju medijskih ličnosti da lažu kako bi izvršili pritisak na sud.“

[2] Anica kninska kraljica (album: Vrijeme škorpiona, 1995.)
Ovu pjesmu mnogi uzimaju kao primjer Thompsonove mržnje prema Srbima, no je li to zaista tako? Sporni su, prema nekima, početni stihovi te pjesme, no ukoliko se oni detaljno analiziraju, vidljivo je kako u njima nema zaista ničega spornog.

Evidentno je kako se stihovi „Zbog Anice i bokala vina, zapalit ću Krajinu do Knina“, odnose na tzv. Republiku Srpsku Krajinu. Podsjetimo, Republika Srpska Krajina, skraćeno RSK bila je međunarodno nepriznata marionetska srpska paradržava unutar Hrvatske, u funkciji stvaranja Velike Srbije. Formirana je tijekom 1991. okupacijom dijelova Republike Hrvatske, a u RSK nisu postojala praktički nikakva ljudska prava za stanovnike koji nisu etnički Srbi.
„Zapalit ću dva-tri srpska štaba, da ja nisam dolazio džaba“, stihovi su koji su još više izloženi raznim napadima. No, samo ako zavirimo u rječnik vrlo lako dolazimo do spoznaje da u ovim stihovima nema govora o mržnji prema Srbima. Hrvatski jezični portal o riječi štab govori sljedeće: štab – tijelo koje prikuplja i sređuje podatke koji pomažu u donošenju odluke, zapovijedi, naređenja itd. za podređene jedinice; stožer.

Dakle jasno je vidljivo kako se ovi stihove odnose isključivo na neprijateljsku, agresorsku vojsku, a nikako na pripadnike cijelog naroda.

Ova pjesma se, jednom prigodom, našla na popisu zabranjenih Thompsonovih pjesama u Njemačkoj. Kada je za to saznao, Thompson je šokiran upitao svoj tim „Jeste li im objasnili da je to ljubavna pjesma?“.

[3] Ljutu travu na ljutu ranu (album: Vrijeme škorpiona, 1995.)
U ovoj su pjesmi pojedinci prepoznali kako Marko Perković parafrazira poglavnika NDH Antu Pavelića i zapravo pjeva o NDH. Ako je vjerovati izvorima, Ante Pavelić je zaista, 1934. godine izjavio „Na ljutu ranu, ljuta trava.“, no ova se uzrečica ne može ekskluzivno pripisati Paveliću. Neki od ljudi koji su u javnim nastupima koristili ovu uzrečicu su bivši premijer i predsjednik SDP-a Zoran Milanović ili bivši ministar zdravlja Republike Srbije Tomica Milosavljević, o čemu postoje javno dostupni zapisi, a koje zasigurno ne možemo nazivati simpatizerima ustaškog pokreta.

Sporni su i stihovi „Onu istu našu košulju pripremi/Na tavan je stavi, za mene je spremi/Bit će ona opet i sinu po mjeri/Kao što je bila mom djedu i meni“, jer navodno govori o ustaškoj košulji. No, Thompson pjeva kako je košulja bila po mjeri i njemu i njegovom djedu, tako da se sasvim sigurno može raditi jedino o košulji hrvatskoga vojnika, jer Thompson nikako nije mogao nositi ustašku uniformu u vrijeme Domovinskog rata, a još manje će takvo nešto biti u mogućnosti činiti njegov sin, kojemu će, prema stihovima, košulja također biti po mjeri. Znamo također kako je Thompson za svog djeda izjavio kako je bio hrvatski vojnik, a ustaše u tom kontekstu ni jednom riječju nije spomenuo.

[4] Geni kameni (album: Geni kameni, 1996.)
Geni kameni svakako je jedna od najpoznatijih pjesama Marka Perkovića Thompsona i izvodi se u raznim prilikama, od krštenja, preko vjenčanja, sve do proslava velikih sportskih uspjeha. No, i ova je pjesma nedavno podlegla cenzuri kada je Thompsonu na nezaboravnom dočeku Vatrenih u Zagrebu 2018. godine isključen mikrofon usred pjevanja pjesme koja je (napola) izvedena na želju najboljeg igrača svijeta, Luke Modrića i cijele srebrne reprezentacije, zbog kojih je, usput rečeno, cijeli doček organiziran. No, želja im se nije do kraja ispunila i pjesma je prekinula netom prije nekima spornih stihova „Loša bila 45-a, rasula nas preko svijeta“, u kojima se navodno žali za NDH. No, već sljedeći stihovi govore „A sad nova loza raste, vratile se kući laste“, iz kojih se jasno vidi kako Thompson pjeva o ljudima koji su bili prisiljeni emigrirati iz domovine, bilo zbog političkog neslaganja s jugoslavenskom komunističkom vlašću, bilo zbog ekonomskih razloga. Također, ova je pjesma nespojiva s bilo kakvim totalitarnim režimom, a posebice ustaštvom/fašizmom, zato što se u pjesmi nalaze i stihovi „Ne daj na se, ne daj svoje/Nemoj tuđe, prokleto je“, a jedna od glavnih osnova svih fašističkih režima je teritorijalna ekspanzija, protiv koje Thompson ovdje jasno govori, a spominju se i poštenje, sveta voda, krštenje, što su pojmovi apsolutno nespojivi s bilo kojim totalitarnim režimom.

[5] Lijepa li si (album: Vjetar s Dinare, 1998.)
Ova najljepša hrvatska domoljubna pjesma, prema izboru Narodnog radija iz 2011.godine, zna se povremeno naći na meti napada marginalnih medijskih pojava, no ti napadi često prelaze i u „mainstream“. Iako je evidentno kako pjesma govori o krajevima gdje žive Hrvati, a nikako o „Velikoj Hrvatskoj“ i slično, ipak nije loše povući nekoliko paralela. Spominjanje Herceg-Bosne dakle, iskazivanje je pretenzija na teritorij BiH i ustvari predstavlja hrvatski fašizam, kako tvrde. Kada bi to bila istina, bi li Herceg-Bosnu spominjali Alen Mustafić i Teška industrija u svojoj pjesmi „Hej, junaci branitelji“, iz 1992. godine (a koja je obrada Bojne Čavoglave) u stihovima: „U Sarajevu gradu Herceg-Bosne ponosne/stala raja da odbrane naše domove…“? Nije li malo nelogično da muslimani u svojoj pjesmi veličaju Herceg-Bosnu kao dio neke „Velike Hrvatske“ i još Sarajevo svrstavaju u taj projekt? Zanimljivo je istaknuti kako jedan od protagonista spota te pjesme ima istaknutu oznaku HOS-a i pjeva o obrani Sarajeva. Spominje se Herceg-Bosna i u još nekim pjesmama koje slave zajedništvo Hrvata i muslimana, tako da se vrlo teško iz spominjanja Herceg-Bosne u pjesmama, barem prema navedenim primjerima, može iščitati kako se time pretendira na teritorij BiH koji bi bio etnički čist ili sl.

Od hrvatskih glazbenika u svojim pjesmama Herceg-Bosnu spominju, ili pjevaju o gradovima koji se nalaze u sklopu BiH, Miroslav Škoro, Magazin, Siniša Vuco, Ante Cash, Oliver Dragojević, Ante Matić, Mate Bulić, Tiho Orlić, itd. no nikome se na teret ne stavljaju teritorijalne pretenzije, samo Thompsonu.

Da je pjesma Lijepa li si uistinu tako sporna i da se u njoj izražavaju pretenzije prema teritoriju druge države, bi li ju na svojim koncertima javno izvodili Mladen Grdović, Dražen Zečić, Jole, Severina, Jasmin Stavros, Lidija Bačić, ili čak Crvena Jabuka, originalno bend iz Sarajeva. U slučaju Crvene jabuke, s obzirom na sarajevske korijene ostaje nejasno radi li se kod njihovog pjevanja te pjesme možda o želji za teritorijem Republike Hrvatske jer se spominju Dalmacija, Slavonija, itd.…Nema baš puno smisla, zar ne?

[6] Moj Ivane (album: E, moj narode, 2002.)
Često se može čuti teza kako pjesma Moj Ivane govori o ustaškom časniku, tj. o ustaškoj vojsci. Ivo Goldstein je, npr., često propagirao tu tezu i koliko se god radilo o irelevantnom povjesničaru, kao medijska ličnost dobio je za to veliku pozornost. No, samim pogledom na službeni spot te pjesme, jasno je koliko su takve i slične teze besmislene. U spotu je prikazano kako je glavni lik spota, Ivan, proganjan od strane jugoslavenskih vlasti, kako se izdaje nalog za njegovo uhićenje, čemu on uspijeva pobjeći. No, u spotu jasno stoji kako se to događa na Kupresu 1979. godine i nejasno je kako bi bilo moguće da neki ustaški časnik mirno živi na Kupresu, u komunističkoj Jugoslaviji, sve do 1979. kada kreće potraga za njim. On uspijeva izbjeći uhićenje i po uspostavi samostalne Hrvatske slavodobitno se vraća na Kupres. Dakle, spot jasno dočarava da se tu ne radi ni o kakvom ustaškom časniku ili bilo čemu sličnom.

Također, Thompsonova izvedba pjesme Moj Ivane stoji na službenoj stranici Guinnessove knjige rekorda kao detalj sa spektakularnog događanja „1000 Ivana“ na kojem je oboren Guinnessov rekord. Da li bi si oni dozvolili da na svojim web stranicama imaju pjesmu koja slavi ustaše? Sumnjam.

Ovo su pjesme koje su uglavnom doživljavale najžešće napade, no kako bi se do kraja shvatio Thompsonov stvaralački opus potrebno je zaviriti u ostatak njegove diskografije. Tako Thompson pjeva „…sreću treba zagrliti, dobar prema svima biti…“, „…samo ljubav može spasit’ ovaj svijet…“, „…ruka koja daje, koja oprašta, srce što ne mrzi nikoga…“, „…ne laži, ne kradi, moli se i radi, priđi i pomogni, nikom ne odmogni…“, „…obranimo ljubav, ona svima treba, praštanje i nada darovi su s neba…“ i slično, što nikako ne ukazuje da se radi o osobi koja propagira mržnju ni bilo koji totalitarizam.

Na temelju lažnih optužbi o fašističkom karakteru Thompsonovog stvaralaštva, čini se šteta međunarodnom ugledu RH jer uslijed zabrana koncerata, u svijet odlaze vijesti kako je zabranjen koncert nekakvom simpatizeru fašizma i nacizma, a koji je u Hrvatskoj najpopularniji pjevač, te se tako stječe dojam kako su takve pojave u Hrvatskoj “mainstream”. Razne optužbe na račun Thompsona dosegle su vrhunac u svojoj besmislenosti prije prvog koncerta popularnog kantautora nakon isteka zabrane nastupanja u Švicarskoj. Tada je organizator koncerta lokalnoj policiji morao dokazivati i uvjeravati ih kako ovaj puta Thompson na koncertu neće pucati iz automatske puške. Kao da bi itko pri zdravoj pameti ikada takvo nešto napravio.

3. THOMPSON NA SIMBOLIČKOJ RAZINI POZIVA NA MRŽNJU I NASILJE

Kada je Thompson 2002. godine izdao album E, moj narode, na kojemu na naslovnici oko vrata nosi medaljon svetog Benedikta, mnogi su se raspisali kako se radi o tzv. „white pride“ simbolu, što je besmislica na razini apsurda koja se odmah pokazala lažnom, no isprika je izostala. No, i kasniji omoti albuma Marka Perkovića naišli su na osudu.

Naslovnica albuma E, moj narode
Naslovnica albuma E, moj narode

Pisalo se tako, kako se na naslovnici albuma Bilo jednom u Hrvatskoj nalazi hladno oružje, kojim Thompson maše na pozornici. Da, tako se govorilo u medijima. No, ukoliko pogledamo dublje u tumačenje simbolike mača koji je glavni motiv naslovnice tog albuma, dobivamo sasvim drugi kontekst i značenje. U Bibliji, mač ima simboliku riječi Božje (Efež 6,17; Heb 4,12). Mač je također, u Bibliji, jedan od simbola apostola Pavla, dok je općenito mač simbol moći i snage, a okrenut prema dolje simbolizira mir i završetak ratnih sukoba. Oko mača na Thompsonovom albumu omotana je krunica kao jasan simbol katoličke vjere, dok se na vrhu mača nalazi medaljon svetog Benedikta, sveca zaštitnika Europe. Vrhunac simbolike Thompsonov mač dostiže u pjesmi Dolazak Hrvata iz čijeg je teksta jasno kako se mačem obranila Hrvatska, te da se ne radi ni o kakvim osvajanjima.

Naslovnica albuma Bilo jednom u Hrvatskoj
Naslovnica albuma Bilo jednom u Hrvatskoj

Ni Ora et labora, Thompsonov album na čijoj se naslovnici nalazi sokol nije pošteđen raznih napada. Pisalo se kako se radi ustvari o stiliziranom nacističkom orlu, a kockice koje izlaze iz njegovih krila da predstavljaju raspad hrvatskog društva. Ova zadnja tvrdnja je toliko besmislena da ne zaslužuje komentar, tako da ću se zadržati samo na „orlu“.

Jasno je kako naslovnica albuma nema veze s bilo kakvom varijantom nacističkog orla, prvenstveno jer se radi o sokolu. Samim pogledom na tekstove pjesama s albuma jasno je vidljivo da se simbolika sokola proteže duž cijelog albuma, a sokol se pojavljuje i u spotovima Thompsonovih pjesama, tako da ne bi imalo nikakvog smisla da se svugdje pojavljuje sokol, a da na naslovnici stoji orao, tako da i te optužbe padaju u vodu.

Naslovnica albuma Ora et labora
Naslovnica albuma Ora et labora

Neki problematiziraju i Thompsonovu crnu odjeću na koncertima, no smatram neukusnim komentirati nečiji modni izričaj. Ono što je neosporno jest činjenica kako Thompson nikada nije, na koncertima i javnim nastupima odjenuo bilo što što sadrži neku od zabranjenih oznaka, ili ne daj Bože, ustašku ili fašističku uniformu, a sam je također nebrojeno puta istaknuo i pozvao svoju publiku da, ukoliko netko želi nositi vojna obilježja na njegovim koncertima, neka nosi obilježja pobjedničke Hrvatske vojske iz Domovinskog rata. Isto tako, postoje brojne fotografije koje prikazuju da je Thompson na svojim koncertima nosio sivu, plavu, bijelu odjeću, da je nastupao i u odijelu i bijeloj košulji, kao i dresu nogometne reprezentacije Hrvatske, stoga ostaje nejasno kako se to može povezati s ustaškim režimom.

Thompson
Ovako je izgledala jedna od verzija “službene” Thompsonove majice s turneje Bilo jednom u Hrvatskoj – bez ikakvih obilježja
Thompson Poljud
Na jednom od najvećih koncerata u karijeri, na Poljudu 2013. Thompson je nastupio u sivoj majici
Thompson Knin
U Kninu 2015. godine također nije bilo “crnine”, na maskirnoj majici Thompson je nosio oznake koje je nosio i u Domovinskom ratu, one ZNG-a i HOS-a
Thompson Livno
Livno, 24.7.2018. – doček izbornika Zlatka Dalića

Moram priznati kako mi je malo neukusno baviti se nečijim stilom oblačenja, no kad se to već često problematizira, red je odgovoriti i na to.

Također, često se navodi kako Thompson na koncertima pozdravlja svoju publiku „ustaškim pozdravom“ Za dom spremni. Thompson nikada, koliko je meni poznato, nije pozdravljao publiku tim pozdravom. Uistinu, nekada je započinjao svoje koncerte pjesmom Bojna Čavoglave, no tu se radi o početnom stihu pjesme, a ne o pozdravu. Ono što medijima promiče je činjenica da Thompson svoje koncerte ne započinje tom pjesmom gotovo 15 godina, izuzev koncerata za Dan pobjede i domovinske zahvalnosti. Čak i kada je, na turneji E, moj narode, koncerte započinjao svojim prvim hitom, publiku je nakon prvih par pjesama uvijek pozdravljao riječima „Dobra večer narode, dobra večer hrvatski narode!“, što je lako provjerljivo.

Turneju Bilo jednom u Hrvatskoj započinjao je pjesmom Početak, pa ako se već početni stihovi doživljavaju kao pozdrav publici onda je publiku od 2006.godine pozdravljao riječima „Na početku stvorio je svjetlo i čovjeka da Mu bude slika…“. Dakle, to je besmisleno. No, pri kraju pjesme Početak, redovito je pozdravljao publiku s „Dobra večer hrvatski narode!“ ili „Hvaljen Isus i Marija, hrvatski narode!“, a nikako ne nikakvim ustaškim pozdravom, što god to značilo.

Na turneji Ora et labora, po izlasku na pozornicu izvodi se pjesma Dobrodošli, u sklopu koje, pri kraju pjesme, Thompson često pozdravlja s „Dobra večer…“ uz prigodno ime mjesta u kojem trenutno nastupa, a po završetku prvih nekoliko pjesama publici se obraća s „Hvaljen Isus i Marija!“, tako da mantra o pozdravljanju publike ustaškim pozdravom ostaje bez uporišta.

4. THOMPSON SE NIKADA NIJE OGRADIO OD USTAŠTVA/FAŠIZMA

Često je ponavljana teza kako se Thompson nikada nije ogradio od totalitarnih režima, no ima li istine u tome, vidjet će se u nastavku. U intervjuu iz 2004. godine, Thompson za Večernji list govori sljedeće: „Kao čovjek, vjernik, katolik i domoljub osuđujem svaki zločin, ma tko ga počinio i gdje – u Jasenovcu, Bleiburgu ili negdje drugdje.”, dakle može se jasno vidjeti kako ovom prilikom jasno osuđuje ustaške zločine.

Na svom je koncertu 17.lipnja 2007. godine pred 70.000 ljudi Thompson jasno i nedvosmisleno izjavio „Mene često napadaju i prozivaju da smo fašisti i nacisti, a time i vas koji me slušate i pratite. A mi im odavde poručujemo da nismo fašisti i nacisti nego hrvatski domoljubi!“, što je jasna ograda pred ogromnih brojem ljudi na središnjem koncertu turneje.

Godine 2009. godine, Thompson se u petnaestominutnom razgovoru s Anđelkom Jurkasom, urednikom emisije VIP Music club LP na HRT-u jasno ogradio od ustaštva i fašističke ideologije. Na pitanje voditelja zašto se ne odrekne ustaštva javno, Thompson odgovara „Kako se mogu odreći nečega što ja nisam!?“ i jasno daje do znanja da s ustaštvom nema nikakve veze.

Isto tako, postoji videozapis konferencije za medije prije njegovog koncerta povodom Dana branitelja grada Zagreba na Trgu bana Jelačića, 2009. godine gdje poziva svoju publiku da ne nose nikakve „fašističke, nacističke, komunističke, boljševičke“ simbole na koncertu i da na koncert ne donosi ništa što je protivno zakonima Republike Hrvatske.

Thompson je u nebrojeno izjava, čak i u stihovima pojedinih pjesama isticao kako je on samo hrvatski domoljub, a da se povijesnim režimima trebaju baviti povjesničari, te da on s tim nema ništa. Jasno ističe kako publiku uvijek poziva da na njegove koncerte, nose isključivo obilježja iz Domovinskog rata, a čak se na simboličkoj razini odriče i komunističkih simbola. U već legendarnom intervjuu, na upit voditelja kako komentira tvrdnje da je upravo on najveća zvijezda hrvatske estrade, Thompson odgovara uz smiješak „Ja nisam zvijezda, ja sam šahovnica!“, što je izazvalo simpatije mnogih.

Zaista je dakle bespredmetno dalje govoriti o tome kako se Marko Perković nikada nije odrekao ustaštva, kada je u više navrata javno osudio zločine tog režima, ogradio se od svih totalitarizama, a brojne snimke koje tome idu u prilog mogu se pronaći tek površnim pretraživanjem interneta.

5. THOMPSON JE RATNI PROFITER

Ove su tvrdnje u svojoj naravi potpuno apsurdne, no u zadnje vrijeme se sve češće pojavljuju, stoga će i te tvrdnje dobiti vrlo jasan i kratak odgovor. Thompson nije ratni profiter. I ne može to biti. On se kao dragovoljac priključio ZNG-u na početku Domovinskog rata, tada snima Bojnu Čavoglave, a po obrani svog sela započinje s nizom humanitarnih koncerata i nastupa za hrvatske branitelje izvodeći tu, u narodu prepoznatu i omiljenu pjesmu. Činjenica da se šira javnost upoznala s njegovim likom i djelom u vrijeme Domovinskog rata i tada su ga isti oni koji ga danas napadaju otvoreno simpatizirali, nikako Thompsona ne može činiti ratnim profiterom zbog same definicije ratnog profiterstva.

Ratno profiterstvo je izraz koji opisuje aktivnosti kojima je korištenje rata, odnosno ratom stvorenih političkih i ekonomskih okolnosti, kako bi se steklo bogatstvo i materijalna korist, i to u pravilu na način suprotan zakonu, običajima, osnovnim etičkim normama i/li na račun žrtava rata i širokih slojeva stanovništva kojih su uslijed njih izloženi siromaštvu i drugim oblicima stradanja.

Dakle svi oni koji su široj javnosti prije rata bili nepoznati, a koji su danas poznati ili utjecajni u društvu, prema logici pojedinaca mogli bi se smatrati ratnim profiterima što je besmisleno i smiješno, u najmanju ruku.

Iz svega gore navedenog, jasno se može zaključiti da su optužbe protiv Thompsona u ogromnoj mjeri konstrukcije, obmane, te uglavnom samo obični mitovi. S obzirom na to da Thompsona napadaju za one stvari koje u slučaju drugih niti ne spominju ili ih čak i hvale, jasno se može zaključiti kako njima smeta Thompsonova karizma i popularnost među narodom, a posebno među mladima. Smetaju im pune arene i stadioni, pune mladih ljudi na kojima se slave domovina, Bog, obitelj, čovjek, prijatelj…Smeta im, izgleda i njegova povezanost s hrvatskim braniteljima koji pronalaze utočište u njegovim pjesmama suočeni s teškoćama i nepravdama. S obzirom na utjecaj koji Thompson posredno ili neposredno ima na hrvatsko društvo, s pravom se možemo zapitati kako bi velika većina njegovih mlađih (ali i starijih) obožavatelja razmišljala da je Thompson prekinuo karijeru 1997. godine kada je to planirao i vratio se svom predratnom zanimanju.

Bi li se širom Hrvatske i dijaspore u punim dvoranama pjevalo završno kolo opere Ero s onoga svijeta, Jakova Gotovca iz 1935. godine, kao velik dio hrvatske kulturne baštine. Bi li se narodna kupreška pjesma Moj Ivane munjevito širila među Hrvatima gdje god se pojavi Marko Perković ili bi pala u zaborav? Bi li današnja mladež znala tko je bila Diva Grabovčeva, a tko Drinske mučenice? Kada bi pročitali nešto o Bosni Srebrenoj ili kraljici Katarini, bi li to povezivali s Hrvatima i katoličkom tradicijom u današnjoj Bosni i Hercegovini? Vrlo vjerojatno to površnim poznavateljima povijesti i onima kojima to nije struka ne bi značilo ništa. Možda bi im to nešto i značilo, no sasvim sigurno u mnogo manjoj mjeri nego što to znači kada tisuće mladih u isti glas pjevaju o Divi Grabovčevoj i puste poneku suzu nad njenom mučeničkom sudbinom. I upravo je tu posebnost Marka Perkovića Thompsona. Nitko drugi trenutno na hrvatskoj glazbenoj sceni nije u stanju na takav način približiti masama bogatu i slavnu hrvatsku povijest i svojim pjesmama promovirati zajedništvo i domoljublje kako to može Marko Perković, čovjek iz malog sela iz Zagore za koje gotovo nitko nije znao prije njegove pojave. A on je svoje selo proslavio kako je proslavio i mnoge ličnosti i događaje iz novije i starije povijesti naše domovine. Zbog toga je trn u oku mnogima, no na njihovu žalost, mnogo je više onih koji te vrijednosti poštuju i cijene i tu leži njegova snaga da i dalje unatoč napadima i podmetanjima i dalje kroz svoje stihove u modernim i suvremenim aranžmanima približava narodu bogatu hrvatsku povijest, kulturu, tradiciju, običaje i vrijednosti.

Ostaje pitanje, da je Marko Perković pripadnik bilo kojeg naroda osim hrvatskog, bi li bio izložen napadima ili bi, da je u SAD-u, možda bio popularniji od Bruce Springsteena, a bi li ga Irci, da je njihov glazbenik više slavili nego U2?

www.za-dom.com

POVEZANE OBJAVE

Podržimo humanitarnu udruguspot_img

Možda će vas zanimati