Vjerojatno je dosta vas, koji ovo čitate, upoznato s projektom fotomonografije i izložbe ratnih fotografija, radnog naziva Vukowar 1991. Autori ratnih fotografija koji će se naći u monografiji i na izložbi su HOS-ovci, Damir Radnić i Viktorin Jurić – Paša. No, kao i sve drugo, i ovaj hvalevrijedan projekt branitelja Vukovara iziskuje znatna financijska sredstva. Također, nije teško za pretpostaviti da za projekte ovog tipa nema toliko sluha kao za neke drukčijeg karaktera, koji promoviraju neke druge vrijednosti. Bogu hvala, zasad sve ide prema planu, ali održavanje tog plana iziskuje svakodnevni višesatni rad. Naravno, volonterski…
Već se ranije pisalo tko iza ovog projekta stoji, no valja u najkraćim crtama ponoviti:
Damir Radnić, zapovjednik HOS-a Bogdanovci i Viktorin Jurić – Paša – idejni začetnici projekta monografije i izložbe fotografija, obojica ranjavani. Jedini su u proboju iz Vukovara uspjeli iznijeti svoje filmove sa snimljenim materijalom iz vremena okupacije Grada Heroja. Damir Radnić je, također i promotor dokumentarnog filma “Štafeta smrti” koji svjedoči o snazi i veličini hrvatskih branitelja, zajedno s Ivicom Jurčanom, jednim od danas dvojice živih sudionika štafete smrti.
Mišo Križanić – invalid i dragovoljac Domovinskog rata, teško ranjen u borbenim djelovanjima i čudom preživio, prošao brojna ratišta, a nakon završetka rata nastavlja se baviti društveno-korisnim radom kroz dugogodišnje vođenje kutinskog Karate kluba Moslavina. Za vrijeme svog rada u klubu svake inicirao je obilježavanje obljetnice vojno-redarstvene operacije Bljesak kao trajno očuvanje sjećanja na Domovinski rat i hrvatske branitelje.
Max Križanić (potpisnik ovih redaka) – 22-godišnji student, sin Miše Križanića, odgajan u domoljubnom duhu, te je autor više desetaka domoljubnih dizajna za majice, zastave i slično. Tehnička je podrška ovom projektu, autor web i facebook stranice projekta, te brojnih tekstova koje svakodnevno možete čitati ovdje.
Uz taj najuži tim, tu su još i Ani Galović čiji su nam tekstovi od velike pomoći i koji daju veliki doprinos očuvanju istine o Domovinskom ratu. Također, svojim pjesmama obol ovom projektu dali su i mladi pjesnik Mislav Kontić iz Osijeka, te slikar i pjesnik Nikola Duspara, kojima se ovim putem još jednom zahvaljujemo.
Ovo je važno još jednom istaknuti kako biste imali bolje razumijevanje teksta u nastavku.
“Bogaćenje na domoljublju”
Ne želeći biti na teret državnome proračunu, niti hrvatskim poreznim obveznicima, prisiljeni smo se sami snalaziti na razne načine kako bismo došli do potrebnih sredstava za realizaciju projekta. Stoga sam, kako bih dao dodatni obol projektu, uz ostalo, dizajnirao dvije majice kojima se pomaže realizacija ovog projekta i širenje istine o Domovinskom ratu.
Nažalost, ljudi u nedostatku razumijevanja, znanja ili iz čiste zlobe žele obezvrijediti naš rad. Ono što najviše žalosti je činjenica da takvi “napadi” dolaze iz “domoljubnih” krugova. Ljudi ne shvaćaju koliko je važno proširiti simbole iz hrvatske povijesti među što veći broj ljudi, jer živi svjedoci tog vremena, nažalost, neće vječno biti među nama. Ratnika je danas, u doslovnom i metaforičkom smislu, sve manje. No, krenimo redom:
“Nacistički HOS”
Majica koju smo predstavili prvu kao pomoć projektu bila je majica posvećena pripadnicima Hrvatskih obrambenih snaga i naišla je, vrlo neočekivano, na oštre povike, od strane zločestih ljudi željnih pažnje. Napali su nas tako da prodajemo oznaku HOS-a “unakaženu nacističkim križem i nacističkim orlom”, što je vrlo smiješno i na razini osnovnoškolca prosječnih intelektualnih kapaciteta. Ne bi tome trebalo pridavati previše pažnje da upravo takve objave ne izazivaju dodatan razdor među, ionako razjedinjenom, braniteljskom populacijom. Radi se o majici ispod:
[product id=”496″]
Grb HOS-a je u zlatnoj boji, čime se simbolički htjelo prikazati kako je HOS zlatnim slovima upisan u hrvatsku povijest, koliko god se pojedinci trudili to promijeniti. U pozadini grba HOS-a nalazi se stilizirani malteški križ. Križ predstavlja načela milosrđa, odanosti, viteštva, hrabrosti, plemenitosti prema prijatelju i neprijatelju, zaštiti slabih i spretnosti u pomaganju. Osam vanjskih šiljaka na ovome križu simboliziraju obnovu, oživljavanje. Ponekad se govori kako oni predstavljaju osam blaženstava iz Isusova Govora na gori.
Jaka simbolika malteškog križa sve više se prepoznaje u hrvatskoj javnosti. Pojavio se tako, nedavno, novi domoljubni brend Patria Nostra, koji koristi upravo malteški križ kao vizualni identitet, te tako i na simboličkoj razini doprinose širenju domoljubnih, moralnih i katoličkih vrijednosti i načela.
Zar bi netko dopustio registraciju nečega što za logotip ima nacističke simbole!? To je, naravno, besmislica, no šteta je već učinjena…
“Na Oluji bi se bogatio majku ti j****…”
Ovaj podnaslov je samo mali dio vrlo degutantnih poruka kojima se čovjek (inače se predstavlja kao veliki vjernik i domoljub) obrušio na našu drugu majicu, ovoga puta posvećenu svim hrvatskim braniteljima koji su sudjelovali u Oluji. Dizajn je napravljen u čast svim hrvatskim braniteljima koji su u rat krenuli, bilo kao pripadnici HV-a, policije ili HOS-a jer zahvaljujući njima imamo slobodnu i neovisnu Hrvatsku! Povijesni hrvatski grb na lovorovom vijencu koji simbolizira pobjedu, mač okrenut prema dolje kao simbol mira i snage, uz hrvatski pleter i trolist, uz vojne oznake iz Domovinskog rata odaju počast slavnoj hrvatskoj povijesti sve do današnjih dana.
[product id=1462]
Napadali su nas razni pojedinci kako se bogatimo, kako zarađujemo na krvi heroja, kako nam ništa nije sveto i slično. Nama je jasno da se tu radi ili o provokatorima ili o neznalicama i zlobnicima, no tko kaže da se netko nije s tim tvrdnjama složio ne provjeravajući dublje tko i što stoji iza svega ovoga i koji je glavni motiv ovog našeg mukotrpnog rada koji traje mjesecima, a trajat će sigurno i neko duže vrijeme.
Ljudi, shvatite važnost simbolike i ne zatvarajte se u geta
Ratne oznake i simboli, kao i operacije, prijateljstva, obljetnice i sjećanja su svetinja! Ljudi su izuzetno osjetljivi kada se u njihove svetinje dira na bilo koji način, stoga grubo kritiziraju (nažalost, ne dobronamjerno, jer zna se kako se kritizira u ljubavi) i u dijelu pratitelja ruše sliku o stvarno hvalevrijednom projektu. Ne pišem da je ovaj projekt hvalevrijedan zato što u njemu sudjelujem, već sudjelujem u njemu zato što je hvalevrijedan, no mnogi kao da ne žele to shvatiti. Često govore u stilu “Što dječurlija ima nositi oznake HOS-a, to smiju nositi samo oni koji su s njima ratovali!”
Dijelom su u pravu, no što, gospodo, kada svi ti ratnici koji su s tim oznakama ratovali, napuste ovaj svijet ili izgube snagu za kakvo-takvo javno djelovanje? Tada će se dogoditi upravo ono što neki pojedinci žele, sve će te oznake, kao i vrijednosti koje one predstavljaju pasti u zaborav! Osvrnite se malo oko sebe, kako je crvena zvijezda postala brend u svijetu. Kako je Che Guevarra danas gotovo modna ikona, a radi se o deklariranom homofobu, izdajniku svojih najbližih suradnika, zločincu i ubojici? Upravo zato jer su sveprisutni! Lako im je zabranjivati HOS (a sutra će zabranjivati Tigrove, Pauke i ostale) kada ispred njih stoji tek manji broj pripadnika. Svojim očima smo vidjeli kako im se nije problem obračunavati s hrvatskim ratnim vojnim invalidima, čak niti u crkvama, no volio bih vidjeti kako će zabraniti obilježja HOS-a kad pred njih stane vojska od 500.000 mladih Hrvata, predvođeni svojim očevima.
Stalno nam nameću lažnu povijest, promoviraju svoju “istinu” koja je daleko od Istine, stoga je od izuzetne važnosti promovirati našu povijest, naše simbole, na svakom koraku. Važno je da mladi nose domoljubne majice, zastave, kako službene tako i povijesne, kape, razne oznake koje su njihovi očevi nosili, jer samo na taj način se uspomena može očuvati u narodu. Često se govori kako rat nije gotov, već se samo drugačije vodi, stoga se na to treba i prilagoditi.
A što se famoznog “bogaćenja” na domoljublju tiče, moram istaknuti kako bogaćenjem ne bih nazvao svakodnevni višesatni volonterski rad na očuvanju naših ljudskih, domoljubnih i kršćanskih vrijednosti. Ne bih bogaćenjem nazvao niti simboličan iznos kojim pokrivamo troškove najkvalitetnijih majica koji dolaze s jedinstvenim motivima, koji su dizajnirani dostojno slavne hrvatske povijesti i tradicije, koji dobivamo nakon brojnih neprospavanih noći na koje smo primorani kako bi svi dobili željenu majicu na vrijeme. Nisu mi nikako jasni ti koji o ovome na takav način pišu, iz njih progovara slavni hrvatski jal, jer kako je moguće da netko i zaradi koju kunu. A njima nitko ne brani ni da oni pokušaju dati svoj doprinos očuvanju domoljubnih vrijednosti na bilo koji način, no izgleda kako su prezauzeti prosipanjem žući skrivajući se iza, često lažnih, facebook profila.
Mi od domoljublja ne živimo, već živimo za domoljublje, ponosni na slavnu povijest i žrtvu naših očeva i djedova, ustrajni u davanju doprinosa za bolju budućnost čitavog naroda. Svi smo mi Hrvatska, stoga izađimo iz geta, oslobodimo se okova jalnosti i prestanimo se stidjeti svojih simbola, jer nismo im dopustili pobjedu devedesetih, nećemo ni danas!
