Osnivač Intela Gordon Moore došao je 1965. godine do zanimljive opservacije: broj tranzistora na mikročipu se udvostruči svake dvije godine. Laički rečeno, svake se dvije godine cijena računala smanji upola, zbog čega tehnologija postaje sve dostupnija. Iako ta opservacija (danas poznata kao Mooreov zakon) možda nije adekvatan prediktor budućeg razvoja elektroničkih uređaja, moje je mišljenje da ona definitivno jest relevantna za bilo kojeg roditelja u 21. stoljeću.
Meni su trenutno 24 godine. Baratam računalom i mobitelima od svoje desete godine i mislim da mogu reći da ne postoji tehnologija koju ne bih na njima mogla savladati. Moji roditelji, s druge strane, kao i mnogi roditelji mojih prijatelja, nisu imali računalo u svome domu do svoje tridesete ili četrdesete godine života. Posljedično, mnogi su od njih odrastali u svojim lokalnim sredinama pa pretpostavljaju da će i njihova djeca odrastati na identičan način, s identičnim vrijednostima, u sličnoj lokalnoj sredini. Ono čega nisu svjesni jest da, samom mogućnošću da njihovo dijete pristupi internetu, ta lokalna sredina postaje svijet.
Ah, Amerikanci…
Ako ikada zapodjenem razgovor s nekim o politici i ‘Murica se nađe na tapeti, čujem više-manje identične fraze: “debeo kao Amerikanac”, “nisu normalni što daju oružje svakom u ruke”, “Trump je budala i Amerikanci što su za njega glasali”. Moj se zaključak uvijek svede na to da prosječan Hrvat doživljava Amerikance kao inferiornu naciju čiji je životni stil dijametralno suprotan onom koji mi poznajemo. Taj ponos (koji u nekim aspektima graniči s ohološću) osljepljuje našeg čovjeka da uvidi jednu bitnu činjenicu: SAD nije samo vojno i ekonomski najjača sila, već i kulturno.
[product id = 4278]
Amerikanci su jako slobodan i heterogen narod. Iz tog su razloga vrlo podložni novim idejama koje možda mogu biti apsurdne ili nemoralne prema našim standardima. Također, američka infomatička industrija prednjači u razvoju tehnologija kojima se te ideje šire pa izumljuju aplikacije na računalima i mobitelima koje ekspertno i univerzalno plijene pažnju. To možda nije bitan podatak za pedesetogodišnjeg Juricu koji svoju desetogodišnju ciglu od Nokie koristi samo za zvanje i slanje poruka, ali za njegovu 15-godišnju kći sa najnovijim Iphoneom definitivno jest, iako to Jurici možda nije očito.
Mama, ti to ne razumiješ
Visoka razina pristupačnosti tehologije danas neminovno prijeti hrvatskom roditelju velikim generacijskim jazom. Djeca i tinejdžeri provode mnogo slobodnog vremena na internetu izloženi raznim trendovima američke kulture. Vrlo često usvajaju mnoge štetne ideje bazirane na empatiji jer im je to poznata emocija i nemaju dovoljno životnog iskustva da uvide pogrešku u svom razmišljanju. Roditelji su, s druge strane, jako zatvoreni po pitanju životnih mudrosti i često ih ne znaju artikulirati ili opravdati. Popularni pobornici američke ljevičarske ideologije nemaju takvih problema: u kratkim i zabavnim videima objašnjavaju ljudima kako razmišljati o vlastitom identitetu i kako da gledaju na svijet kroz marksističku leću. Mnogi će se mladi čak i pokušati oduprijeti takvim svjetonazorima, ali će svejedno pokleknuti jer izdvojenost iz grupe prijatelja nije nikome poželjna.
U SAD-u je u posljednjih deset godina zabilježen nagli porast LGBT osoba i, kako se meni čini, uključenost u takvu zajednicu je ovih dana trend. Ukoliko saznate za nekoga tko se nedavno otvoreno deklarirao kao homoseksualac ili transseksualac ili tko smatra da je uredu biti morbidno pretio, ovim ljudima možete pridati zasluge:
Uzaludno je očekivati da roditelji mogu u potpunosti kontrolirati medije koje upijaju njihova djeca. No, nije sve tako crno – u slučaju da su roditelji zaista voljni poduzeti određene mjere. Ovo je ono što ja savjetujem kao 24-godišnjakinja koja trči po prostranstvima interneta već četiri godine (a još nije izgubila razum niti konzervativna stajališta).
Jedan: naučite ih da ne donose odluke dok nisu detaljno proučili obje strane argumenta. Mnogo roditelja sami nemaju takvu praksu što je, meni osobno, vrlo zabrinjavajuće; nije onda za očekivati da će djeca imati istu sposobnost.
Dva: vi sami naučite engleski jezik. S razlogom je to najrasprostranjeniji jezik u svijetu; vrlo je jednostavan i ono što je najvažnije – pomoći će vam da razumijete neprijatelja.
Tri: razgovarajte redovno sa svojom djecom. Educirajte i sebe u procesu i budite ponizni dok to radite; u suprotnom riskirate da vam se djeca više ne otvaraju.
Ili to, ili se Hrvatskoj kakvu znamo loše piše…
Kristina Lončar
