skip to Main Content
Dražen Petrović: “Ja Sam Hrvat, Nisam Jugoslaven!”

Dražen Petrović: “Ja sam Hrvat, nisam Jugoslaven!”

Podijeli:

Na današnji dan 1993. godine tragično je poginuo Dražen Petrović. Nikad prežaljeni hrvatski košarkaš jedan je od najvećih svjetskih sportaša svih vremena. Tragično je poginuo na vrhuncu karijere, a svojoj je zemlji, uz tugu i bol, ostavio košarkaške trenutke za pamćenje i ponos što je “košarkaški Mozart” bio jedan od nas. Dražena je u smrt odvela njegova tadašnja djevojka Klara Szalantzy, vozeći više od 160 km/h na njemačkoj autocesti A9 kod Ingolstadta te kobne 1993. godine. Klara za Draženovu smrt nikad nije odgovarala.

Počeci karijere

Karijeru je počeo sa svega 15 godina kada ga je trener prvoligaškog kluba Šibenke ubacio u igru nakon čega se javnost po prvi puta upoznala s izvanrednim igračem koji će desetljeće poslije obilježiti europsku i svjetsku košarku. Dražen je počeo igrati nakon što je starijem bratu Aleksandru skupljao i dodavao lopte na njegovim treninzima. Ostajao bi poslije treninga sam u dvorani i šutirao sve dok ne padne noć. Kad je počeo igrati u šibenskim kadetima, svoju minutažu za trening samostalno je produljivao i do kasnih sati. Prije škole dolazio je u praznu dvoranu i trenirao, a poslijepodnevni trening zadnji je napuštao. Nevjerojatan talent i nesvakidašnja radišnost za tako malog dječaka nije mogla promaći i vrhunskim stručnjacima. Već tada prognozirali su mu vrhunsku karijeru zamijetivši kako je već u ranoj dobi sposoban preuzeti svu odgovornost za svoju momčad i ako treba, utakmicu riješiti sam.

Koliko je volio košarku najviše svjedoče njegove riječi: “Šest ili sedam ujutro, nije važno. Navečer bih uzeo ključ, otvorio vrata dvorane i trenirao. Čistačice i ja. One bi radile svoje, ja svoje. Nikad nisam propustio jutarnji trening. Nikad. Uzmem loptu, ubacim 500 ili više. Postavim stolice i driblam. I tako satima. I uživam!

Europska karijera

Iako su se za punoljetnog Dražena borili mnogi klubovi iz bivše Jugoslavije, on je potpisao za zagrebačku Cibonu, klub u kojem je igrao njegov brat. Cibonu je odveo dva puta na tron Europe, a u dvije sezone bio je i najbolji europski igrač. Tada prelazi u španjolsku momčad Real Madrid, gdje su ga suigrači i gledatelji izuzetno poštovali jer je i tu momčad ovjenčao trofejima. U tom razdoblju Dražen je bio i vođa jugoslavenske reprezentacije s velikim uspjehom; ističu se pobjeda na Svjetskom prvenstvu u Argentini 1990. i zlatna medalja na Europskom prvenstvu u Zagrebu 1989. Poznat je detalj s prvenstva u Argentini kada se prekida prijateljstvo između Dražena i srpskog košarkaša Vlade Divca koji je tada istrgnuo hrvatsku zastavu iz ruku navijača tvrdeći da tamo hrvatskoj zastavi nema mjesta, a kasnije je izjavljivao kako je gazio ustašku zastavu.

No, jedan od najboljih Draženovih prijatelja Stojko Vranković nedugo nakon zagrebačke premijere filma ‘Nekoć braća’ otkrio je da sporna zastava nije glavni razlog pucanja prijateljstva, nego najblaže rečeno ‘ruganje’ Divca na račun tada tek osnovane države Hrvatske što mu Dražen kao hrvatski domoljub nije mogao oprostiti. Barem ne u onim okolnostima.

Tijekom Europskog prvenstva u košarci 18. rujna 2013. Dražen Petrović izabran je za najboljeg europskog košarkaša svih vremena!

Predvodio je val europskih igrača u NBA ligi

Fenomenalne igre u Europi nisu ostale nezamijećene među skautima sjevernoameričke profesionalne lige. Košarkašku zvijezdu iz Hrvatske privoljeli su u svoje redove 1990. godine kada je Dražen postao član Portland Trail Blazersa. Real Madrid ga u početku uopće nije želio pustiti u NBA ligu, pozivajući se na ugovor između španjolskih klubova i NBA lige, kojim se reguliraju prelasci igrača. Dražen je podnio sudsku tužbu i nakon presude u njegovu korist mogao je igrati za Portland Trail Blazerse. Tada su glavni igrači kluba bili Clyde Drexler, Terry Porter, Jerome Kersey i Kevin Duckworth. Premda je prve sezone zbog politike unutar kluba više sjedio na klupi no što je igrao, svoj je izniman talent iskazao dvije godine poslije u New Jersey Netsima. Ne samo da je 1992. bio najbolji šuter momčadi (pogotovo trica), nego i najbolji Europljanin koji je dotad igrao u NBA ligi. Još jedan trofej bio je i onaj najboljeg braniča pucača NBA te sezone.

Te je godine Dražen hrvatsku reprezentaciju odveo do najsjajnijeg uspjeha, srebra na Olimpijadi u Barceloni, i to u završnom srazu s jedinim pravim Dream Teamom za kojeg su igrali najbolji predstavnici NBA te ujedno neki od najboljih košarkaša u povijesti – Michael Jordan, Larry Bird, Magic Johnson, Scottie Pippen, Charles Barkley i drugi.

Na početku NBA sezone 1993./1994. Draženov dres s brojem 3 umirovljen je i podignut pod krov dvorane New Jersey Netsa. Tadašnji trener Netsa Chuck Daly na ceremoniji rekao je: “Ne znam može li se uopće riječima opisati što je Dražen značio ovome klubu, emocionalno, fizički i na ostale načine. Svi ćemo zauvijek pamtiti ono što smo upravo vidjeli na ekranu, taj osmijeh, taj osjećaj, taj natjecateljski duh, i sa stanovišta košarke izbačaj lopte prema košu. Nikad ga nećemo zaboraviti.

Dražen čvrsto uz Hrvatsku u vrijeme agresije

Kada je Dražen prvi put doputovao u Chicago, za vrijeme agresije na Hrvatsku, bio je prozvan Jugoslavenom. Tada je prišao službenom spikeru utakmice i tražio javnu ispravku: ”Ja nisam Jugoslaven, ja sam Hrvat!Od tog trenutka nitko ga više nije zvao Jugoslavenom u NBA ligi.

Draženovo vrijeme, nažalost, nije bilo ispunjeno samo smijehom, snovima i ostvarivanjem tih snova. Noćna mora pretvorila se u stvarnost kada je Hrvatska krenula putem slobode i samostalnosti, a na nju se zbog toga sručio bijes velikosrpskog agresora. Dok Dražen traži svoj put u Americi, Hrvatska krvari, događaju se dramatični povijesni događaji, raspada se stari komunistički režim, rađa se demokracija, uspostavom hrvatske države popularni ”Petro”, među prvima se stavlja na raspolaganje hrvatskoj košarkaškoj reprezentaciji. I prosvjeduje, zajedno s tada nerazdvojnim prijateljem Stojkom Vrankovićem na East Riveru, ispred zgrade UN-a, tražeći prekid napada na Hrvatsku i lobirajući za međunarodno priznanje vlastite mu domovine.

ŽIVOT LETI, KAPETANE!

www.za-dom.com

Podijeli:
Back To Top