Projekt “Vodotoranj” nije samo obnova vodotoranja kao spomenika i “simbola” vukovarske bitke već je puno više od toga! Osim vodotornja s vidikovcem na samom vrhu i spomen muzeja u njegovoj unutrašnjosti, tu će se uskoro nalaziti (ili se već nalaze) i kafić, suvenirnica, amfiteatar i vidikovac na razini zemlje s predivnim pogledom na Dunav, te brojna parkirališta.
Projekt obnove provodi jedan vrlo zanimljiv čovjek. Ime mu je Đuro Bamburać, a njegova tvrtka “Planum građenje” izvodi radove na cijelom kompleksu! Njemu je to već treći “susret” s vodotornjem, a Đuro kaže da je zasigurno i zadnji!
[product id=1462]
Što zbog njegovih godina života (koje baš i nisu male, no čovjek bi mu dao barem 20 godina manje), a što zbog kvalitete obnove! Đuro se prvi put “susreo” s vodotornjem još tamo davne 1968. kad je završavana njegova gradnja. Tada je bio mladi inženjer. Drugi put na njemu je radio nakon pucanja rezervoara 1970.
Na ploči koja je postavljena na vanjsku ogradu gradilišta oko vodotronja stoji:
Vodotoranj je, zbog uloge koju je imao u Domovinskom ratu, postao, uz vučedolsku golubicu, prepoznatljiv simbol grada Vukovara. Zbog svoje visine i impozantnosti, bio je najčešća meta neprijatelja 1991. g. posebice zbog hrvatske zastave istaknute na vrhu vodotornja.
Više od 600 neprijateljskih granata pogodilo je ovog “diva“ tijekom tromjesečne opsade grada i nanijelo mu brojna oštećenja, ali ga nisu uništile. Nisu uništile niti duh i volju Vukovaraca, od kojih su dvojica hrvatskih branitelja najzaslužnija što je na vrhu uvijek bila nova hrvatska zastava, kad bi prethodna bila uništena.
To su bili, tada 23 godišnji Ivica Ivanika koji je poginuo u Vukovaru, i Hrvoje Džalto. Dojam koji je pružala silueta ranjenog vodotornja učinila je od njega simbol razaranja, ali i otpora, prkosa i nepobjedivosti. Stoga je on jedina građevina u Vukovaru koja će izvana ostati neobnovljena, kao autentičan svjedok tragičnih zbivanja iz 1991. godine. Vodotoranj će biti memorijalno spomen obilježje.
Konzervirat će se, ali samo izvana, dok te se u njegovu unutrašnjost sadržajno i simbolički vratiti život. Njegov značaj nadilazi lokalne okvire te on ostaje kao svjedok koji će trajno i
potresno svjedočiti o tragediji Vukovara, njegovih građana, branitelja iz cijele Hrvatske, te će kao takav biti i opomena da se takvo zlo nikada ne ponovi
Svi radovi na tome objektu (u budućnosti vrlo posjećenom) trebali bi biti dovršeni prije Dana obilježavanja bitke za Vukovar 18.11. ove godine.
