14. listopada 1991. godine pripadnici 56. Samostalne bojne Kutina, uz pomoć pričuvne policije (pod zapovjedništvom Tomislava Merčepa) i 2. bojne 105. brigade ZNG-a iz Čazme oslobodila je Bujavicu. Bila je to prva oslobodilačka akcija Hrvatske vojske i prvo oslobođeno mjesto u Domovinskom ratu. „To je bila jednostavno instinktivna akcija. Svi su išli sa srcem i željom da se nešto desi. Ne da oni stalno nas svakodnevno gađaju. Tako se okrenula situacija. Mislim da je operacija oslobađanja Bujavice strahovito puno značila za kompletnu situaciju na novljanskom ratištu. Mislim da su se njihovi planovi na zapadnoslavnskom ratištu izjalovili definitivno.“ prisjetio se zapovjednik I. satnije 56. Samostalne bojne Kutina i zapovjednik akcije Zdenko Vugrinović.
Najjači udarac teroristima s Bujavice nanijeli su pripadnici izviđačko-diverzantskog voda 56. samostalne bojne “Časne sestre” pod zapovjedništvom Ivana Desića.
U večernjem dnevniku tog dana javljeno je kako je Bujavica prvo oslobođeno mjesto u Domovinskom ratu.
Selo Bujavica hrvatski su branitelji pokušali osloboditi i 22. rujna 1991. godine o čemu je svjedočio i jedan od zapovjednika akcije, Božidar Sladojević:
“Napadno djelovanje na srbo-četničko uporište Bujavica planirano je 21.rujna 1991. Izviđanjem koje sam izvršio i razgovorom s mještanima hrvatskog sela Jamarice, došao sam do saznanja da u Bujavici ima cca 20 srpskih teritorijalaca, uglavnom starije životne dobi. U dogovoru sa načelnikom PU Kutina Matom Sičaja odlučeno je da se napad poduzme iz dva pravca, prvi pravac iz sela Janja Lipa i drugi pravac iz sela Novi Grabovac, čime bi se srbo-četničke snage u Bujavici doveli u poluokruženje.
Za napad su planirane snage Posebne jedinice Policije Kutina, vod Ivanić Grad, vod Novska i vod Kutina kojim zapovijedam. Pravac napada iz Janja Lipe vodim ja, a drugi pravac iz Novog Grabovca vodi Robert Karo. Pridodane snage sa jednim minobacačom (MUP RH, Dragovoljačka skupina “Vukovi”) sa zapovjednikom Stjepanom Svibenom, jačina cca 12 ljudi.
Težište napada je iz pravca Janja Lipe, tj. minobacačka priprema minobacačima 2 x 60 mm, 1 x 82 mm i 1 x PAT 20/1. Brojno stanje naših snaga je ukupno 60-70 pripadnika, podijeljenih u dvije grupe, s time da grupa na pravcu napada iz sela Janja Lipa (vod Kutina), treba izdvojiti minimalno 18 pripadnika za minobacače, PAT i kamione.
Napad je izvršen 22.rujna 1991. u 15:00, topničkom pripremom s raskrižja puteva na pravcu prema Bujavici. Grupa koja je krenula iz pravca Novog Grabovca, nije na vrijeme zaposjela početnu poziciju. Moj zadatak je bio navoditi minobacačku vatru i PAT usmjeravati da isti otvaraju vatru na pravac raskrižja u Bujavici. Na Bujavicu je ispaljeno cca 100 mina iz minobacača i PAT je ispalio 5 “doboša” s manje ili više pogodaka prema zacrtanom pravcu. Otprilike nakon pola sata od početka minobacačke pripreme, odgovoreno nam je sa srbo-četničke strane izuzetno preciznom minobacačkom vatrom po položaju naših minobacača, zapovijedio sam da se izvuku sa položaja i dođu do mene samo s lakim naoružanjem, da možemo krenuti u pješački napad kako bi ostvarili zacrtani plan.
U tom vremenu bili smo primorani navući srbo-četničke minobacače da tuku našu grupu, kako bi grupa iz Novog Grabovca lakše prišla s leđa četnicima. Na moj poziv radiovezom prema zapovjedniku druge grupe Robertu Karo, isti odgovara da grupa nije na poziciji i da ne zna kada će biti. Na zadanu poziciju druga grupa je stigla u sumrak. Zbog procjene da bi napad iz pravca Jamarica, a bez podrške grupe iz pravca Novog Grabovca bio neučinkovit (mali broj pripadnika prve grupe), nedostatka informacija o trenutnom položaju druge grupe i uslijed početka padanja mraka odlučeno je da se isti prekida i naše snage povuku.“
Ipak, ubrzo nakon toga, hrvatski branitelji uspješno zauzimaju Bujavicu. „Hrvatska vojska tog je dana započela pobjednički put. Stekli smo samopouzdanje i više nas nitko nije mogao zaustaviti.“, zaključili su sudionici ove oslobodilačke akcije koje se građani Kutine i okolice uvijek s ponosom sjećaju.
I ove se godine u Kutini obilježava ova oslobodilačka akcija, a program obilježavanja donosimo u nastavku.
Da se nikad ne zaboravi!
