Strašan potres na Banovini pokazao je što zaista znači biti za dom spreman

Područje Banovine snašla je strašna tragedija. Stradale su stotine obitelji, tisuće ljudi ostale su bez krova nad glavom, a ono što su cijeloga života stvarali nestalo je u trenutku uslijed razornog potresa. Glina, Sisak, Petrinja i mnoštvo sela na Banovini pretrpjeli su enormnu štetu, a pogođeni su i Zagreb, Zaprešić, Velika Gorica, Pokuplje…U tom strašnom potresu, 29.12.2020. zauvijek je izgubljeno 7 ljudskih života, a rad na sanaciji posljedica potresa odnio je i osmi život. Odmah na početku teksta obiteljima stradalih iskazujem najiskreniju sućut, uz nadu da je broj stradalih konačan i da u sljedećim danima za Banovinu i cijelu Hrvatsku, ali i Hercegovinu koju je ovih dana snašla nezapamćena tragedija, slijede samo pomaci prema boljem sutra.

Na vidjelo je nakon potresa ponovno izašlo to nebrojeno puta viđeno hrvatsko zajedništvo koje u najtežim trenucima s lakoćom svlada poznati hrvatski jal. Zašto onda u naslovu teksta, koji je zapravo bit cijele priče, ističem sintagmu koja često stvara podjele u hrvatskom narodu? Dva su osnovna razloga, stoga, krenimo redom.

Prvi i osnovni razlog je taj što su nositelji hrvatskom zajedništva i ovog puta one društvene skupine koje se kroz medije uporno sotonizira, marginalizira, etiketira na razne pogrdne načine i koje se uporno gura na dno hrvatskog društva. No, oni su navikli biti na dnu društva, ali ne kao talog, već kao njegov temelj! Radi se, dakako, o navijačima, hrvatskim braniteljima i hrvatskim domoljubima.

Svega nekoliko sati nakon razornog potresa, organizirane skupine navijača, primarno Bad Blue Boys-a (oni su stigli prvi zbog blizine epicentru tragedije, a već sutradan su im se pridružili i pripadnici Torcide, Kohorte, Armade, Tornada, Ultrasi, Funcuti i drugi, neka mi ne zamjere oni koje sam nenamjerno zaboravio) stižu u srušenu Banovinu i bezrezervno se stavljaju na raspolaganje tamošnjem stanovništvu u vidu prikupljanja pomoći i rada na sanaciji ruševina. Od tada, sve do danas, oni, uz dežurne službe koje su za takve slučajeve plaćene, neumorno volonterski rade sve što je potrebno, ne pitajući za nacionalnost, vjeru ili stranačku pripandost. Prvi su došli, a zadnji će otići!

Nisu u pitanju samo navijačke skupine, tu su i hrvatski branitelji, isti oni koji se u određenim krugovima smatraju isključivo teretom društva. Osobno sam tamo sreo ljude s obilježjima HOS-a, Tigrova, Gromova, Pauka, no tamo su dragovoljci i branitelji iz cijele Hrvatske iz raznih postrojbi koji su za Hrvatsku, za svoj dom, već bili spremni dati sve, neki su dali i svoje dijelove tijela, no ponovno se nesebično stavljaju na raspolaganje domovini kada je najteže. Jedan hrvatski branitelj poginuo je tijekom pružanja pomoći stradalima. Bio je spreman dati svoj život za domovinu u Domovinskom ratu, no sudbina je htjela da to bude 30 godina nakon početka agresije.

Drugi razlog isticanja ove „prijeporne“ sintagme u naslov članka koji se bavi svehrvatskim zajedništvom je vrlo jednostavan. Tog prijepora ustvari nema! Taj prijepor umjetno stvaraju oni koji se poput navijača i branitelja iskazuju upravo u ovakvim situacijama, no na značajno drugačiji način! Oni koji „za dom spremne“ nazivaju fašistima, ustašama, katolibanima, klerofašistima, propalicama i sličnim imenima u ovakvim situacijama nestanu, ne može ih se vidjeti, čak nakratko prestanu i s prozivkama jer znaju da u trenucima zajedništva ne mogu protiv hrvatskog naroda.

Ta ekipa koja ne može shvatiti da su Hrvati uistinu za dom spremni, u svakoj situaciji, na terenu ovih dana nije viđena. To su ljudi koji se tjednima „organiziraju“, koji „analiziraju“ i „planiraju“ bez konkretnih zaključaka dok ljudi spavaju u blatu na hladnoći ispred ruševina svojih domova. To su oni koji na svaki način žele što prije stati na kraj zajedništvu Hrvata koji su ujedinjeni, ovog puta, oko podrške Banovini.

Raznim službenicima koji ovih dana lažu o situaciji na terenu ili pravo stanje stvari skrivaju, onima koji bacaju humanitarnu pomoć ili je potpuno nekritički dijele, onima koji se u ovoj situaciji pod krinkom humanitarnog rada rješavaju svoga smeća pa unesrećenima doniraju japanke, onim „veleumnim“ piskaralima poznatima po tome da umjesto šešira na glavi nose kantu, a koji su ovih dana krivca za sve našli u lijepoj domoljubnoj pjesmi Doris Dragović koja se vrti na HRT-u, političarima koji u odijelima obilaze stradalnike bez da su donijeli jednu vrećicu pomoći, etnobiznismenima koji broje krvna zrnca tragično stradalih u potresu, ovog puta nećemo ni ime spomenuti! O pravim Hrvatima, onim za dom spremnim Hrvatima, mogle bi se napisati knjige, dok oni drugi nisu zaslužili niti slova!

U ovakvim situacijama na vidjelo izlazi zašto pojedincima i skupinama toliko smeta kada je netko za dom spreman, zato što oni za dom spremni nisu, a narod u prijelomnim trenucima za dom spremne jasno prepoznaje.

Nisu to ni fašisti, ni nacisti, ni ustaše, ni alkoholičari, ni nasilnici, ni propalice, to su oni koji su spremni pomoći svakome kad je najpotrebnije i koji sebi od usta otkidaju da bi pomogli nekome u nevolji! To su oni koji su branili Hrvatsku u ratu, oni koji su bili prvi kada je trebalo pomagati nakon poplave u Gunji, nakon potresa u Zagrebu, u vrijeme požara u Dalmaciju, oni su prvi i danas, a bit će i ubuduće u sličnim situacijama. Unesrećeni ljudi mogu barem malo mirnije spavati znajući da je cijela Hrvatska uz njih, a volonteri sa svih strana zemlje mogu biti sigurni da će u slučaju, ne daj Bože, tragedije u drugom dijelu Hrvatske, svi kao jedan stati i uz njih.

Strašan potres na Banovini pokazao je, po tko zna koji put, što zaista znači biti za dom spreman. Biti za dom spreman znači staviti se spremno na raspolaganje svakom dijelu svoje domovine, nesebično dati sve od sebe za pomoć bratu u nevolji, izaći iz ugode svog sigurnog doma kako bi se u što skorijem roku stvorio siguran dom onima koji taj luksuz danas nemaju, bez razmišljanja stati prvi u obranu domovine čim domovina pozove, bilo da se radi o prirodnoj ili kakvoj drugoj ugrozi. To je za mene pravo značenje riječi „za dom spremni“, a takvo je bilo i za hrvatske branitelje 1991. godine.

BBB-i i Torcida zajedno će kao braća, uz sve druge navijačke skupine, hrvatske branitelje i sve Hrvate dobre volje, vrijedno i složno raditi sve dok se narodu Banovine ne osigura koliko-toliko pristojna situacija. Baš poput pčela radilica. S druge strane, tu su razni trutovi koji će se baviti prozivanjima, spletkama i izmotavanjima. No, poznato je kako u pčelinjim zajednicama završavaju trutovi, na koncu ih pčele izbacuju iz košnica, jer troše previše njihovih resursa, nakon čega oni, potpuno nesposobni za samostalno preživljavanje ugibaju od gladi i hladnoće.

Toliko je sličnosti Republike Hrvatske s pčelinjim zajednicama i toliko iz pčelinjih zajednica možemo naučiti…

Svima koji su na bilo koji način pomogli unesrećenima, hvala od srca! A svim stradalima poruka – nema predaje, svi smo uz vas!

www.za-dom.com

POVEZANE OBJAVE

Podržimo humanitarnu udrugu

Možda će vas zanimati