Operacija “Vlaštica” – potpuno oslobađanje hrvatskoga juga

Povezanim operacijama „Konavle“, odnosno „Vlaštica“ do 26. listopada 1992. potpuno je oslobođen hrvatski jug. U višemjesečnim borbama sudjelovale su brojne pričuvne postrojbe, Hrvatska ratna mornarica, hrvatska policija, gardijske i postrojbe Glavnog stožera Hrvatske vojske. Ipak, najveći teret i žrtvu podnijele su 1. i 4. gardijska brigada. Upravo su pripadnici Tigrova pomorskim desantom u noći 21. listopada oslobodili Cavtat.

Istodobno, 4. gardijska i 163. dubrovačka brigada izvele su operaciju oslobađanja Vlaštice, uzvisine s koje je neprijatelj imao pod nadzorom dubrovačko zaleđe, kao i mogućnost udara u lijevi bok desantnim snagama u Konavlima.

Prema sporazumu potpisanom u Ženevi nekoliko tjedana prije, postrojbe JNA trebale su napustiti to područje, no operacija „Vlaštica“ izvedena je na inicijativu generala Bobetka koji nije vjerovao političkim dogovorima i operativnim mogućnostima snaga UN-a da preuzmu ta područja prije nego što ih snage JNA u povlačenju manevrom prepuste srpskim postrojbama s teritorija Bosne i Hercegovine.

Vlaštica je 915 metara visoka i dominantna kota u dubrovačkom zaleđu koju su zauzeli četnici i s koje su navodili topničku vatru po odabranim ciljevima u Dubrovniku i okolici. Osvajanjem kota i odbacivanje neprijatelja što dalje od Dubrovnika je bila vrlo važna operacija na Južnom bojištu. Zbog konfiguracije terena pristup kotama je bio jako težak. Položaji četnika su bili dobro utvrđeni pa je to bio veliki izazov za pripadnike Četvrte gardijske brigade i 163 brigade HV-a…

Osvajanje kote je bilo jako zahtjevno zbog teško prohodnog terena i grubog kamenjara. Izvidnici Četvrte gardijske brigade i 163 dubrovačke brigade su tri mjeseca izviđali teren i tražili najbolje pravce djelovanja. Napad na kotu iz tri pravca su izvršile tri postrojbe: treća bojna Četvrte gardijske brigade i 2 pješačke bojne 163 brigade (dubrovačke). Topništvo Hrvatske vojske je pružilo potporu pješaštvu. Akcija je počela 22. listopada 1992. rano ujutro a završila 26. listopada 1992. u poslijepodnevnim satima. Hrvatske postrojbe su ovladale Vlašticom, Ilijinim vrhom i Buvavcem. Zbog snažnog srbočetničkog i crnogorskog agresorskog  otpora hrvatska strana imala je mnogo ranjenih, a četvorica pripadnika splitske brigade su poginula.

Daljnji tijek operacije Vlaštica je bio izbijanje na potez Srnjak – Orah – Bobovište – kota Gradina.

Operacijom Vlaštica je završeno oslobađanje hrvatskoga juga. U oslobađanju hrvatskoga juga tijekom više mjeseci su sudjelovale gardijske brigade (prva i četvrta), postrojbe Hrvatske ratne mornarice, postrojbe Hrvatske policije, pričuvne postrojbe i postrojbe Glavnog stožera Hrvatske vojske. Najveći teret pri oslobađanju podnijele su Prva i Četvrta gardijska brigada. ,

Cavtat su oslobodili pripadnici Prve gardijske brigade – Tigrovi, koji su izvršili pomorski desant 21. listopada 1992. godine. Bila je to vrlo riskantna operacija koja je uspješno završila.

Nakon završnih oslobodilačkih operacija na jugu Hrvatske 20.000 prognanih je moglo doći vidjeti svoje opljačkane, razorene i zapaljene domove.

Janko Bobetko svoju je inicijativu poslije opisao kao jednu od najtežih odluka i najvećih rizika koje je preuzeo u životu.

Čast postrojbama koje su tolike mjesece oslobađale hrvatski jug, tri dana poslije iskazao je državni vrh, s predsjednikom Franjom Tuđmanom na čelu, posjetom Dubrovniku i veličanstvenom vojnom smotrom u gruškoj luci.

29. listopada 1992. godine cijeli državni vrh na čelu s predsjednikom dr. Franjom Tuđmanom je došao u Dubrovnik i u gruškoj luci odao počast braniteljima. Održana je veličanstvena smotra postrojbi koje su oslobađale Južno bojište. DULIST piše 20. 9. 2012. “Kad zazvone dubrovačka zvona (II)”:

“Po dolasku u Gruž bojnik Eduard Butijer je Vrhovnom zapovjedniku dr. Tuđmanu podnio prijavak o spremnosti postrojbi Južnog bojišta za smotru. Nakon izvršenog obilaska postrojbi, uz zvuke „Lijepe naše“ hrvatsku zastavu je na stijeg podigao bojnik Ivan Korade, zapovjednik 5. bojne 1. brigade ZNG koji je u borbama na Južnom bojištu bio teško ranjen.

Zapovjednik Južnog bojišta, general Janko Bobetko, podnio je prijavak Predsjedniku Republike Hrvatske o izvršenju povjerene mu zadaće, kojom su „jedinice Južnog vojišta očistile od okupatora južni dio hrvatskog teritorija, a time osigurale i granice suverene Republike Hrvatske.“ Opisujući tijek borbenih operacija general Bobetko je naglasio: “Na ostvarivanju ovih zadataka borila se i pobijedila cijela Hrvatska. Borili su se sinovi Hrvatskog Zagorja, Zagreba i Siska, sinovi Imotske i Cetinske krajine, Vrgorca, Makarske i Omiša, Metkovića i Ploča, te dosta dragovoljaca iz drugih krajeva naše domovine.

Pobjeda pripada svima, a nju su svojim rodoljubljem, hrabrošću, svjesni da brane budućnost svoje domovine, ostvarili i doveli do kraja vojnici i časnici Južnog vojišta. Ta pobjeda nije izmišljena, ona je stvarna, i s njom se mogu ponositi vojnici i časnici ovog vojišta, a uvjeren sam i naš hrvatski narod. Zaključno s 26. listopadom oslobodili smo i očistili 1.210 km² površine, te 1. 080 km² morske površine što ukupno iznosi 2.300 km².

U još nedovoljno analiziranim podacima uništili smo do polovine srpnja: 17 aviona, 2 helikoptera, 24 tenka, 8 oklopnih transportera, a iz stroja je izbačeno oko 1.700 neprijateljskih vojnika. Krajnji rezultat naših operacija završio je čišćenjem konavoskih prostora, što vremenski znači da su jedinice Južnog vojišta od 27. travnja bile neprekidno u napadnim djelovanjima. U svim tim borbama osjećao sam podršku cijele Hrvatske, Predsjednika Republike i Ministra obrane, što je značilo još veće samopouzdanje i veću odlučnost u poduzimanju novih operacija.

Hrvatski narod dao je svoje sinove. Ništa nam više nije mogao dati… Piše se gospodo, nova povijest Hrvatske, pišu je novi heroji, ljudi čistih ruku, ljudi na koje će biti ponosan hrvatski narod u budućnosti, koji su ugled slavu i poštovanje zaslužili za vječita vremena. Ovo što smo učinili smatramo svojim dugom prema narodu iz kojeg potječemo, a ono što ćemo učiniti i na što smo spremni, jest ono što će se od nas tražiti za budućnost suverene i nezavisne Republike Hrvatske.“(29. Listopada 1992. godine u gruškoj luci)…

daniponosa.hrt.hr / za-dom.com

POVEZANE OBJAVE

Podržimo humanitarnu udrugu

Možda će vas zanimati

Potresan dokumentarac Štafeta smrti 1. i 2. lipnja u Njemačkoj

Dokumentarni film “Štafeta smrti” redateljice Nade Prkačin bit će prikazan 1. lipnja u Essenu (Tanzschule Marcus Johri, Leimgardtsfeld 24) s početkom u 18 sati...

Nikola Duspara: Ratni zločin

- Ratni zločin, dragi djede, Na engleskom meni kaži, Ako ne znaš, onda brzo U rječniku to potraži. - Što će meni rječnik, srećo!? U Bleiburgu kad sam bio, Ratni...

Žuti Mrav s tromblonom na tenkove – Trpinjska cesta 1991

U ljeto 1991. mladi vukovarski policajac, vraća se iz dalekog Omiša u svoj rodni grad kako bi ga branio. Vukovarac, rođen na...