Problem lokalne i regionalne samouprave Hrvatske

Gradovi, općine i županije opet su došle u prvi plan. Razlog je koronavirus. Točnije, problem oko propusnica. Izdano ih je preko 900 tisuća, a glavni krivac je navodno preveliki broj gradova i općina. Djelomično jest, ali čitajući vijesti vidljivo je kako jedan lokalni stožer može obuhvaćati veći broj općina i gradova. No, pustimo sad raspravu o propusnicama i pozabavimo se našom regionalnom i lokalnom samoupravom.

Republika Hrvatska na regionalnoj je razini podijeljena na 20 županija i Grad Zagreb koji ima status županije. Na lokalnoj razini, administrativno podređene županijama su gradovi i općine. Točnije 127 gradova (bez Zagreba) i 428 općina. Na 4 284 899 stanovnika. To je prosječno 6 297 stanovnika u jednom gradu/općini[1] (Grad Zagreb općenito u ovakvim izračunima ubrajam među županije, dakle ovaj prosjek se dobiva kada se podijeli nešto manje od 3 i pol milijuna stanovnika u 20 županija s brojem gradova i općina koji iznosi 555).

Što se točno može smatrati gradom? Prema članku 5. Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi grad je jedinica lokalne samouprave u kojoj je sjedište županije te svako mjesto koje ima više od 10 000 stanovnika… Iznimno gdje za to postoje razlozi (povijesni, gospodarski, geoprometni) gradom se može utvrditi i mjesto koje ne zadovoljava uvjete stavka 1. ovog članka. U istom zakonu definirana je i općina koja se osniva, u pravilu, za područje više naseljenih mjesta koja predstavljaju prirodnu, gospodarsku i društvenu cjelinu, te koja su povezana zajedničkim interesima stanovništva[2].

Prvu zanimljivu brojku o našim lokalnim jedinicama već sam iznio. Prosječno u jednom gradu ili općini živi 6 297 stanovnika. No, aritmetička sredina (prosjek) dosta često nije najreprezentativniji podatak pa ni u slučaju naših gradova i općina. Tako primjerice u Zagrebačkoj županiji u jednoj jedinici lokalne samouprave živi prosječno 9 341 stanovnik, dok s druge strane imamo Krapinsko-zagorsku i Ličko-senjsku gdje taj prosjek iznosi nešto više od 4 tisuće stanovnika. Ono što smatram zanimljivijim jest medijan stanovništva gradova i općina – koji iznosi 2 983 stanovnika[3]. Medijan je vrijednost numeričke varijable koji niz uređen po veličini dijeli na dva jednakobrojna dijela[4]. U prijevodu: točno pola naših gradova i općina ima 2 983 stanovnika i manje, a druga polovica više od tog iznosa. Zašto se medijan i aritmetička sredina toliko razlikuju? Vrlo jednostavno – kod računanja aritmetičke sredine u izračun se uvrštavaju sve vrijednosti niza, a kod medijana je bitan samo položaj vrijednosti u nizu uređenom po veličini. Naši gradovi i općine imaju širok raspon broja stanovnika. Postoje općine s manje od 500 stanovnika, a s druge strane Osijek, Rijeka i Split imaju više od 100 tisuća stanovnika što znatno utječe na aritmetičku sredinu ali ne i na medijan.

Na donjoj slici prikazan je raspon broja stanovnika, kvartili, medijan, interkvartil i aritmetička sredina broja stanovnika hrvatskih jedinica lokalne samouprave. Raspon broja stanovnika nije prikazan u cijelosti zbog nepraktičnosti. Naime kad bi bio prikazan maksimum (Split, 178 102 stanovnika) onda zeleno polje ne bi bilo jasno vidljivo. Iz slike zaključujemo da ako jedinice lokalne samouprave poredamo po veličini od najmanje do najveće, prvih 25 % ima manje i jednako 1 919 stanovnika, prva polovina manje i jednako 2 983 stanovnika, a prvih 75 % manje i jednako 5 571 stanovnik. Zeleno polje (interkvartil) prikazuju da u polovini naših gradova i općina (278) ima 1 919-5 571 stanovnika. Znakom x je označena aritmetička sredina[5].

Ovo svakako nisu pohvalni podaci. No, ono što posebno zabrinjava jest da svaki grad/općina ima svog gradonačelnika/načelnika, zamjenike istih, pročelnike, predsjednike gradskih/općinskih vijeća, vijećnike i druge. Broj članova vijeća zakonski je određen već spomenutim Zakonom o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi što znači da se može izračunati ukupan broj gradskih i općinskih vijećnika.

Dakle, imamo 7 369 gradskih/općinskih vijećnika. S lokalne razine možemo prijeći na regionalnu i izračunati ukupan broj članova županijskih skupština i Gradske skupštine Grada Zagreba (Grad Zagreb nema vijeće nego skupštinu, poput županija).

Na kraju možemo sve skupa zbrojiti i pridodati još neke funkcije.

Dobijemo ukupan zbroj od 10 078 zaposlenih. To i dalje nije konačan broj jer nisam ubrojio razno drugo osoblje jer je njihov točan broj teško utvrditi. Također moram napomenuti da ovo nisu nikakvi službeni podaci već moj vlastiti izračun temeljen na izvorima, stoga ne mogu jamčiti stopostotnu točnost!

Plaće i dodaci na plaće članovima i predsjednicima vijeća/skupština posebna su priča. Velike su razlike između županija, gradova i općina, a često broj stanovnika i gospodarski razvoj nemaju veze s njihovim plaćama. Tako primjerice predsjednik Općinskog vijeća u Brinju ima plaću 3 000 kn mjesečno, uz dodatak od 450 kn po sjednici, dok u Karlovcu na istoj funkciji plaća iznosi 1 230 kn, u Zadru 1 500 kn itd. Detaljniji prikaz plaća u lokalnoj i regionalnoj samoupravi objavljen je na portalu Večernjeg lista (članak je iz 2015. godine ali svejedno može dobro prikazati i današnje stanje).

Reforma?

Čak i nakon površnog razmatranja statistika naših lokalnih i regionalnih jedinica lako je zaključiti da nam treba reforma. No, pitanje je kako? Iznijet ću primjer dvije europske države koje su provele reformu.

Prvi primjer je Estonija, zemlja površine slične Hrvatskoj, ali sa znatno manje stanovnika – svega 1,3 milijuna. Godine 2017. provela je reformu lokalne samouprave i smanjila broj lokalnih jedinica (ekvivalent gradovima i općinama) s 213 na 79. S druge strane, nije smanjila broj regionalnih jedinica (ostao je na brojci 15)[6].

Drugi primjer je Latvija koja je površinom malo veća od Hrvatske, ali ima upola manje stanovnika – oko 2 milijuna. Latvija je 2009. godine spajala jedinice lokalne samouprave (više od 500 lokalnih jedinica) da bi dobila konačnu brojku od 110. Uz 110 općina (latvijski: novadi) ima i 9 gradova, a regionalne jedinice su potpuno ukinute.

Za primjere sam naveo dva različita pristupa reformi lokalne i regionalne samouprave. Republika Hrvatska bi zasigurno trebala napraviti teritorijalnu reorganizaciju, ali zbog specifične reljefne i kulturne raznolikosti svakako treba biti oprezan. Posao reforme regionalne i lokalne samouprave nije samo pravne prirode – treba paziti i na prostornu dimenziju što znači da je to zadatak za stručnjake iz više područja znanosti.

Autor: P. D.


[1] Vlastiti izračun prema:

https://www.dzs.hr/Hrv/censuses/census2011/results/htm/H01_01_03/H01_01_03.html

[2] https://zakon.hr/z/132/Zakon-o-lokalnoj-i-podru%C4%8Dnoj-(regionalnoj)-samoupravi

[3] Vlastiti izračun prema:

https://www.dzs.hr/Hrv/censuses/census2011/results/htm/H01_01_03/H01_01_03.html

[4] Serdar, V., Šošić, I. 2002. Uvod u statistiku, Zagreb, Školska knjiga

[5] Vlastiti izračun prema:

https://www.dzs.hr/Hrv/censuses/census2011/results/htm/H01_01_03/H01_01_03.html

[6]https://www.rahandusministeerium.ee/sites/default/files/KOV_haldusref_maavalitsus/KOV/eesti_kov_trykis_inglise_keel_web.pdf

POVEZANE OBJAVE

Podržimo humanitarnu akciju

Možda će vas zanimati

(ANKETA): Slažete li se s ponašanjem generala HV-a među Niškim specijalcima u Srbiji?

Nakon objave našeg prvotnog teksta, javili su se mnogi i iznijeli svoja stajališta, neki pozitivna, a neki negativna. Bez obzira na stav svakog pojedinca,...

Riječ mu je bila svetinja: “U Beogradu ću pjevati kad nam vratite nestale i pokupite mine, znači nikad!”

Oliver Dragojević bio je jedan od onih domaćih glazbenika koji su odluku da nakon Domovinskog rata nikada neće nastupiti u Srbiji ispoštovali do...

Uz dan neovisnosti donosimo vam najljepše stihove posvećene domovini

Dan neovisnosti se obilježava 8. listopada svake godine u spomen na jednoglasno donošenje odluke Hrvatskoga sabora o raskidu državnopravnih sveza Republike Hrvatske s...