Gordan Lederer rođen je 21. travnja 1958. godine u Zagrebu. Na Akademiji dramskih umjetnosti u Zagrebu studij filmskoga i televizijskoga snimanja diplomirao je 1989. godine. Na Filozofskome fakultetu Sveučilišta u Zagrebu upisao je 1986. studij arheologije, a u Interuniverzitetskomu centru u Dubrovniku 1989. godine poslijediplomski studij Kulturna povijest istočnojadranske obale. Surađivao je kao fotoreporter i fotograf u dnevnim novinama, a od 1986. i u profesionalnoj filmskoj i televizijskoj produkciji.
Od 1988. godine član je Društva filmskih radnika. Godinu poslije, 1989., prihvaća stalni posao kamermana na Hrvatskoj televiziji, gdje je razvijao svoju kreativnu osobnost ne samo kao kamerman nego i snimatelj te scenarist i autor u brojnim i različitim projektima, među kojima izdvajamo dvogodišnju suradnju kamerom i perom (piše scenarij) s Draženom Šimićem. Zapaženi su 1989. i 1990. godine i njegovi autorski prilozi s temama iz arheologije i povijesti te putopisi: Bunja, Uskršnji običaji u Velikoj Hrvatskoj (oba u 1989.), Najstarije Topusko, Vodeničarstvo u Zagrebu, a vrlo plodne 1990. godine radi i intrigantan miniserijal: Agramer Historische Videozeitung – Posljednja počivališta starih purgera.
1990. godine surađuje kao snimatelj na dokumentarnome filmu Tunguska katastrofa redatelja Željka Belića, a godinu poslije, 1991., snimatelj je na iransko-iračkome ratištu te autor i snimatelj dokumentarnih filmova Zimski dan u plavsko-gusinjskoj kotlini i Knin bez komentara.
Kao ratni snimatelj kamerom izvješćuje za Hrvatsku televiziju o stradanjima i događajima u Domovinskome ratu sa svih bojišta. Snimao je događanja u Kruševu, Kijevu, Kninu, Lovincu, Pakracu, Vinkovcima i brojnim drugim gradovima, a novinarski zadatak na Baniji i u hrvatskome Pounju bio je, nažalost, njegov posljednji zadatak. U kasno poslijepodne 10. kolovoza 1991. smrtno je pogođen snajperskim metkom na brdu Čukur kraj Hrvatske Kostajnice.
Tragično je da tadašnji zapovjednik zagrebačkog zbornog područja JNA general Andrija Rašeta nije dozvolio helikopterski let do bolnice u Zagrebu iako se radilo o profesionalnom novinaru, doskora i snimateljski aktivnom s obje strane crte razdvajanja. Umjesto toga Lederer je satima prevožen uokolo zapriječenih cesta što je bilo presudno za smrt legendarnog snimatelja. Gordanovo ubojstvo snajperom nije bilo slučajno. Naime, bio je u skupini hrvatskih vojnika koji su mu pokazivali bojište, a gađan je samo on. Nakon toga ga se napadini niz koju se otkotrljao gađalo ručnim bacačem granata. Informativni program RTS-a objavio je sljedećeg dana intervju sa snajperistom koji je pucao. Taj je ubojica prepoznat kao Milan Zorić iz Siska. Zorić je u odsutnosti osuđen na Županijskom sudu u Sisku 1999. godine. Na njegovu žalbu Vrhovni sud Republike Hrvatske je 18. rujna 2002. godine odbacio optužbu jer je Vojni sud u Zagrebu obustavio kazneni postupak zbog primjene Zakona o općem oprostu.
Gordan Lederer svojom kamerom pronosio je istinu o ratu u Republici Hrvatskoj i ostavio dragocjena svjedočanstva, među kojima se dokumentarnom autentičnošću i estetskom vrijednošću izdvajaju legendarna Banijska ratna praskozorja koja su mnogima ostala u trajnome sjećanju do danas kao jedna od najdojmljivijih uspomena na Domovinski rat.
U spomen na Gordana Lederera, prošle je godine pokrenut i festival domoljubnog filma koji nosi njegovo ime. Ovoj nacionalnoj manifestaciji cilj je očuvati sjećanje na vrijednosti i bogatu povijest Republike Hrvatske, posebno na Domovinski rat i pobjedu Hrvatske vojske, te u konačnici iz projekcije u projekciju odavati počast žrtvi Gordana Lederera. Festival domoljubnog filma Gordan Lederer dosad je projekcije održao u raznim mjestima po cijeloj Republici Hrvatskoj, a gostovali su i u Njemačkoj s dvije projekcije dokumentarnog filma Štafeta smrti.
U čast Ledereru, snimljen je i legendarni videospot Banijska ratna praskozorja.
Gordan Lederer (1958. – 1991.) s nama je!
