Slom obrane Vukovara i masakr u Škabrnji

Već od kraja kolovoza 1991. počeli su napadaji na grad Vukovar, najveće urbano središte na području. Vukovar je branilo 700 do 800 pripadnika ZNG-a i oko 1000 dragovoljaca. Branitelji su bili skromno naoružani, s ograničenim brojem protuoklopnih i protuzrakoplovnih sredstava. Dostava oružja i opreme bila je otežana zbog obruča koji se postupno stezao oko grada pa se nakon pada Marinaca i Bogdanovaca potpuno zatvorio.

Unatoč neravnopravnu odnosu snaga, branitelji su uništili golem broj neprijateljskih tenkova, izbacili iz stroja tisuće vojnika, vezali na se velike neprijateljske snage te na taj način zaustavili napredovanje. Nakon gotovo puna 3 mjeseca opsade srpske su snage naposljetku zauzele Vukovar 18. studenog 1991. Nakon ulaska u grad srpske su snage počinile teške zločine. Zbog ubojstva ranjenika i osoblja iz vukovarske bolnice optužnice protiv odgovornih oficira JNA podigao je i Međunarodni sud za ratne zločine.

Nakon pada Vukovara agresorsko topništvo i zrakoplovstvo nastavilo je s napadima na Osijek i Vinkovce, ali poučen vukovarskim iskustvom agresor je odustao od pokušaja da pješaštvom zauzme te gradove.

Potkraj studenoga HV uspješno je obranila Nuštar, a sredinom prosinca oslobođen je dio teritorija između Osijeka i Kopačeva. U idućih pet mjeseci, do razmještaja mirovnih (zaštitnih) snaga UN-a (UN Protection Force, UN PROFOR), Srbi su utvrđivali dosegnute crte, nastavili progon nesrpskoga pučanstva te dalekometnim topništvom i dalje ugrožavali Osijek i Vinkovce.

Izvor: enciklopedija.hr

Škabrnja (pr. Škabrnje), naselje i općinsko središte u Dalmaciji (Ravni kotari), 22 km istočno od Zadra; 1425 st. (2011). Župna crkva Uznesenja Blažene Djevice Marije (1913), crkva sv. Luke (XIV. st.; groblje); u zaseoku Ambar crkva sv. Marije (prije sv. Jurja; XI. st.). Poljodjelstvo (vinova loza, maslina, pšenica i dr.); voćarstvo (višnja maraska); stočarstvo. – O ranoj naseljenosti toga područja svjedoče ostatci iz antičkoga doba. U srednjem vijeku na mjestu današnje Škabrnje nalazilo se naselje Kamenjani, koje je u povijesnim vrelima prvi put zabilježeno 1070.

Isprva je bilo u posjedu hrvatskih plemićkih rodova Gusića i Bribirskih, a poslije samostana sv. Ivana u Biogradu i zadarskoga benediktinskoga samostana sv. Krševana. Od sredine XV. st. bilo je izloženo učestalim osmanskim provalama, a pod osmanskom se vlašću nalazilo od 1573. do sredine XVII. st., kada je bio raseljen najveći dio starosjedilačkoga stanovništva. Nakon oslobođenja od osmanske vlasti demografski se obnovilo naseljavanjem hrvatskoga stanovništva te se od tada redovito bilježi pod današnjim imenom.

U Domovinskom ratu, za srpske agresije naselje je bilo okupirano i razoreno, a dio stanovništva masakriran (1991); oslobođeno je u vojno-redarstvenoj akciji »Oluja« početkom kolovoza 1995. – Na području Škabrnje postojalo je više starohrvatskih naselja (Podbrđane, Stupnići, Tršci, Plavnike, Ušćipak). God. 1956. otkrivena je starohrvatska nekropola iz XIII. st.

Izvor: enciklopedija.hr

POVEZANE OBJAVE

Podržimo humanitarnu udruguspot_img

Možda će vas zanimati