Kao što smo prethodnih dana najavljivali, bili smo na prosvjedu podrške Matku Škalameri. Prema službenoj procjeni policije u Rijeci se okupilo 2500 ljudi na skupu koji je uistinu bio dostojanstven, ponosan i primjeren u svakom pogledu. Veliki pritisak javnosti i najave dolaska tisuća ljudi na prosvjed, do neke mjere su urodili plodom, te je Matko Škalamera pušten da se brani sa slobode, što je sasvim sigurno utjecalo na broj onih koji su se uputili u Rijeku dati podršku Škalameri. Bilo je ljudi iz svih krajeva Hrvatske, iz Zagreba, Splita, Kutine, Delnica, Karlovca, Krka, Cresa i mnogih drugih krajeva. Na skupu na kojemu se nije mogla čuti niti jedna politička poruka viđeni su i političari: riječanka Ines Strenja-Linić i njen kolega iz MOST-a, Miro Bulj, poznati hrvatski odvjetnik i istaknuti član Neovisnih za Hrvatsku, Davorin Karačić, branitelj Vukovara i pripadnik HOS-a, kutinski dogradonačelnik Damir Markuš i drugi. Okupilo se i mnoštvo hrvatskih branitelja iz brojnih postrojbi Hrvatske vojske iz raznih krajeva Lijepe Naše uz podršku Armade, Bad Blue Boysa i Torcide.
Prosvjed je tekao mirno i dostojanstveno, bez ijednog incidenta, provokacije ili političke poruke. Prema riječkom istražnom zatvoru hodalo se iz dva smjera, branitelji, njihova djeca i ostali krenuli su s Mosta hrvatskih branitelja, a ispred istražnog zatvora su se spojili s pripadnicima Armade koji su stigli s druge strane. Dolazak Armade i njihova bakljada bili su najupečatljiviji trenutci skupa.
Pjevale su se domoljubne pjesme, navijačke pjesme Armade i pjesme posvećene Rijeci. Organizatori skupa iskazali su zadovoljstvo prosvjedom, ali nezadovoljstvo radom hrvatskog pravosuđa i medijskim linčem koji zadnjih dana traje u slučaju Škalamere. Poručili su kako su ponosni na hrvatske branitelje, na sve okupljene na prosvjedu podrške i na Rijeku, uz glasno skandiranje Matku Škalameri.
Nakon završetka skupa, jedan od organizatora i inicijatora prosvjeda, poznati riječki vjeroučitelj Marin Miletić, ugostio nas je u prostorijama riječkih katoličkih skauta i ispričao razne anegdote iz njihova dugogodišnjeg rada. Posebno bih želio pohvaliti djevojke i dečke koji sudjeluju u radu katoličkih skauta, koji su nas, uz Marina, uistinu vrlo lijepo i ljubazno ugostili. Izuzetno je lijepo kada se vidi kako skupina mladih može isključivo samostalnim radom, uz pomoć nekolicine dobrih ljudi, bez institucija i raznih udruga koje iza njih stoje, činiti uistinu za društvo važne i velike stvari.
U toj gužvi i strci, Marin Miletić je pronašao vremena za intervju, gdje smo se u ugodnom razgovoru dotakli ovog prosvjeda i drugih aktualnih tema i političke situacije, kao i njegovog osobnog rada. Razgovor s Marinom u nastavku:
Dobra večer i hvala što ste izdvojili malo vremena za razgovor. Upravo je završio prosvjed potpore Matku Škalameri. Vi ste jedan od organizatora ovog skupa potpore, Vaš medijski istup je podigao dosta prašine, kakvi su Vaši dojmovi po završetku skupa, je li sve bilo u skladu s očekivanjima?
Stvarno smo sretni, oko 3000 ljudi je došlo podržati Matka Škalameru. Mi vjerujemo kako je bilo ciljano, nakon pritisaka javnosti, da je Matko Škalamera pušten iz zatvora, ali on nije pušten na slobodu, on je pušten da se brani sa slobode, dakle cijeli postupak još traje. Da je Matko kojim slučajem ostao u zatvoru, ovdje bi sigurno bilo još 2-3 puta više ljudi. Stvarno impozantan skup, impozantan broj ljudi, bez ijedne greške, ijednog incidenta, pjevalo se o domovini, o ljubavi prema svojoj zemlji, vikalo se i navijalo „Matko Škalamera“ zato što dečko stvarno nije kriv za apsolutno ništa od onoga što mu se pokušavalo prišiti.
Mi smo ovim skupom htjeli iskazati veliku tugu, da se, u državi koju su nam omogućili naši branitelji, može tako uhititi na temelju samo jednog jedinog iskaza i onda strpati čovjeka u zatvor na 30 dana, što je stvarno apsurdno.
Da bi apsurd bio još veći, ta osoba koja tereti „Matka Škalameru“, nije običan srpski povratnik, neki „nevini deda“, nego je prema svim iskazima svjedoka, vrlo agresivan čovjek, čovjek koji je prije nekoliko mjeseci kazneno prijavljen jer je prijetio osobi u centru Rijeke da će ga izbosti nožem. Svjedoci su, imenom i prezimenom, govorili da je čovjek koji tereti Matka (Dobrivoje Arsić, op.a.) devedesete i devedesetprve godine bio četnik, u doslovnom smislu, a nakon krvavog Uskrsa pobjegao je u Srbiju i tko zna što je radio tamo sve te godine.
Sramota je da danas hrvatska država koju su nam omogućili upravo hrvatski branitelji, danas zatvara nevine mladiće, bez da se cijela priča ispita do kraja, a da su na slobodi ljudi koji su bili četnici, a onda svojim lažima i obmanama terete Hrvate.
Da se razumijemo, ja osobno vjerujem da je Hrvatska slobodna država i da u njoj svatko bez obzira na naciju i vjeru ima pravo živjeti i da njega nitko ne smije dirati i napadati zato što je on bilo koje nacionalnosti ili vjere. No, ne možemo ne iskazati zabrinutost činjenicom da smo ponekad upravo mi Hrvati najugroženiji u svojoj zemlji. Zato smo danas izašli na ulice, pokazali smo da nas je puno, pokazali smo da imamo ozbiljne namjere, poručili smo medijima: „Prestanite linčovati, pišite istinito!“, a pravosudnom sustavu smo poručili da bude pošten i da se na pravedan način odnosi prema svim građanima Republike Hrvatske, a ne da neke bogataše ili moćnike, i kada ih privode, da ih privode kao kraljeve, a naše nevine građane privode kao da su zadnji kriminalci.
Mnoge starije ljude, mnoge branitelje, ova današnja klima u društvu, gdje se ponavlja mantra o nekakvoj ugroženosti i fašizaciji društva podsjeća na vremena s kraja osamdesetih i početka devedesetih prije početka otvorene velikosrpske agresije. Kako Vi gledate na to, čini li Vam se to povezano?
Ja sam tada imao 11 godina, vrlo malo znam po sjećanju, znam nešto po pričanju svoje obitelji, po pričama branitelja, no mislim da je ovdje u pitanju približavanje predsjedničkih izbora i predsjedavanje Republike Hrvatske Vijećem Europske unije, mislim da su tu političke igre na nekoj drugoj razini, a onda se to preslikava i na društvo.
S druge strane su oni koji stvarno Hrvatsku žele prikazati nazadnom, nekakvom endehazijom, što je notorna glupost. Baš notorna glupost u svakom pogledu! Žao mi je da hrvatska vlast nema više odvažnost i da pojedini političari koji konzumiraju tu vlast i kojima nije problem tu uzimati novac, optužuju istu tu državu da je fašistička i slično. Žao mi je što nemamo državnika među političarima koji bi se takvim ljudima zahvalili i onemogućili im da više ikad participiraju u vlasti.
Vi ste vjeroučitelj, neki vas zovu i „katoličkim influencerom“, imate svoj podcast, popularan YouTube kanal, pišete…Koliko smatrate takav način djelovanja bitnim u onom dijelu javnog i političkog spektra koji nema izravan pristup u mainstream medije?
Došlo je vrijeme da političari više ne budu zaštićeni kao lički medvjedi, došlo je vrijeme da političari shvate da su tu radi naroda, da ih je narod izabrao i da narodu moraju služiti. Ja sam zahvalan Bogu što mi je dao mogućnost da preko društvenih mreža ukažem na neke devijacije u društvu, barem kako ih ja vidim. Bogu zahvaljujem na tolikom broju pratitelja na YouTube-u, na Facebooku, Instagramu, gdje mogu iznijeti neke poruke o ljubavi prema svojoj zemlji, o ljubavi prema Bogu, prema svome narodu i isto tako o ljubavi prema svima onima koji su u nekoj potrebi.
Smatram kako su društvene mreže i novi mediji donijeli nešto što ranije nije postojalo gdje danas možemo, u prvom redu, političare ipak pozvati na puno veću odgovornost od one koju trenutno žive.
Bavite se i nekim vidom humanitarnog djelovanja, vodite katoličke skaute i na taj način radite s velikim brojem djece i mladih. Molim Vas da ukratko predstavite projekt katoličkih skauta za koji se danas u Hrvatskoj, možda premalo zna.
Katolički skauti postoje već šesnaest godina, u deset biskupija smo osnovani i brojimo preko 1400 članova. Radimo stvarno cijelo vrijeme, organiziraju se susreti preko ljeta, preko zime i mnoge druge aktivnosti. Provodimo niz humanitarnih projekata, godinama organiziramo besplatna ljetovanja za naše Hrvate iz Banjalučke biskupije, iz Ljubije, Prijedora, Dubice…
Dvanaest godina organiziramo ljetovanja za male Srebreničane, time pokazujemo svu svoju otvorenost kao Hrvati i katolici. Jedanaest godina ljetujemo na pustom otoku Zmajanu u kampu „Valter Lulić“, kojega smo nazvali po našem dragom Luli, riječkom dragovoljcu kojega su i HOS-ovci, pukovnik Radnić, Markuš i ekipa, kao i drugi branitelji i sugrađani jako cijenili i voljeli.
Ukratko, radimo sve ono što možemo, kao što mi u Rijeci kažemo „Tutta forza“, ne opterećujemo se time tko za nas zna, tko ne zna, mi vrijedno radimo i na kraju će sve sigurno biti dobro.
Vjeroučitelji često među mladima nisu percipirani kao uzori, no Vi ipak rušite te stereotipe, pokazujete, recimo to tako, drugu stranu Crkve. Puno mladih Vas prati, stoga za kraj, da s tim zaključimo, molim da istaknete neku poruku koja bi bila zaista važna za prenijeti našim mladima kako bi se i oni odlučili na neko konkretnije djelovanje prema promjeni društva nabolje.
Nema formule za to. Sveti Ivan Pavao II. nam govori da stare istine treba naviještati u novom ruhu, ja to nekako činim, Bog me pozvao da budem vjeroučitelj s ulice. Ja sam vjeroučitelj, to znači da živim svoju vjeru, da sam odan Bogu, da sam odan svojoj Crkvi, imam ženu i dvoje djece, da sam odan svojoj obitelji, da sam pošten, da se trudim nikoga ne povrijediti namjerno i upravo je to moja poruka kakvi bi mladi trebali biti.
A sad, da li ja treniram, vozim motor, penjem se po sajlama, igram košarku, to je nebitno, to sam ja. Mislim da je najbitnije da svatko uistinu bude ono što i jest i onda, ako smo vjerni svome Bogu, sve se posloži!
Hvala Vam puno, želimo Vam puno sreće u daljnjem radu!
Hvala i vama i svako dobro!
