Ove smo godine proslavu Dana pobjede i domovinske zahvalnosti i Dana hrvatskih branitelja započeli dan ranije nego inače. 4. kolovoza, krenuli smo, poput hrvatskih vojnika i policajaca 1995. godine, put Splita. Odlučili smo kako nećemo putovati autocestom, da bismo bolje doživjeli kako se u hrvatskim mjestima obilježava Oluja i kako ćemo slušati radio, umjesto nekog od već pripremljenih CD-a, kako bismo vidjeli može li se steći dojam da se približava jedan od najvećih datuma u hrvatskoj povijesti, a svakako najveći u novijoj hrvatskoj povijesti.
Mali broj zastava na prozorima i politička prepucavanja u radijskom eteru
Nakon svega nekoliko sati sna, nakon radnog dana, krenuli smo na put duž kojeg smo primijetili vrlo mali broj zastava na kućama i zgradama. Očekivali smo kako će biti više zastava sutradan, jer ipak je 5. kolovoza državni blagdan, no nije ih bilo znatno više, nažalost. Niti po radijskom eteru nije se dalo naslutiti kako se sprema jedan od najvećih dana za Hrvatsku. U svakim vijestima moglo se čuti tek kratko kako je na današnji dan počela Oluja, dok je ostatak bio rezerviran za politiziranje oko Oluje, koncerata za Dan pobjede i slične stvari, u skladu s politikom naših glavnih medija. Gotovo sam siguran kako turisti koji ovih dana posjećuju Hrvatsku, ni po čemu ne bi mogli zaključiti kako su u Hrvatsku stigli baš na obljetnicu najveće oslobodilačke operacije kojom smo stekli slobodu i samostalnost. Barem dok ne dođu do Knina, Splita ili Trilja, gdje su ove godine organizirane najveće proslave.
Dolazak u Split i strah od slabog odaziva publike
Dolaskom u Split moglo se osjetiti da se nešto važno događa. Gužve na parkiralištima, brojne strane registracije i mnoštvo ljudi na ulicama su normalne pojave na ulicama turističkih mjesta usred sezone, no ovdje se u većini automobila s oznakama stranih zemalja mogao vidjeti hrvatski grb, zastava ili pak majice s hrvatskim obilježjima na putnicima, što je ulijevalo povjerenje kako će i ove godine biti spektakl. Više je, doduše, bilo majica Hajduka, no kako je Hajduk igrao u 18:00 istog dana, to je i bilo za očekivati. Na Rivu smo stigli iza 17 sati, oko 4 sata prije početka koncerta i tada se već dalo naslutiti kako se ovdje priprema domoljubni spektakl. Velika pozornica Rivi, uz dodatne ekrane raspoređene po Rivi na kojima su se izmjenjivale oznake pobjedničke Hrvatske vojske. Nekoliko štandova s hrvatskim zastavama, majicama i suvenirima i nešto veći broj ljudi u majicama s domoljubnim motivima bio je dobar pokazatelj uoči koncerta, no s obzirom kako ovo nije bila uobičajena proslava, ljudi je bilo relativno malo, sve do večeri, tako da je postojala bojazan da su ljudi nasjeli na pokušaje medijske manipulacije.
“Velika je čast i zadovoljstvo svirati ovdje”
Obišli smo binu i zatekli bend na početku tonske probe. Nekoliko minuta proveli smo u razgovoru s dragim prijateljem Ivanom Ivankovićem. Ivan se posebno za ovu prigodu vratio u bend da još jednom zasvira s Markom i ekipom uz koju je godinama svirao. Sretan što ponovno svira s Thompsonom i uvjeren u spektakl koji će pružiti posjetiteljima Ivan je kazao:
“Velika čast i zadovoljstvo je zasvirati ponovno s Markom. Pogotovo kad je u pitanju ovako veliki koncert, zaista je veličanstven osjećaj nastupati pred velikim brojem ljudi. Kad god smo svirali ovako velike koncerte (Poljud, Knin…) osjećaj je bio predivan. Kad su me pozvali da se pridružim za ovaj koncert znao sam da će biti jedno prekrasno druženje i iskustvo.”
Prolazeći Rivom, pitali smo neke od posjetitelja koncerta, a kojih je bilo iz svih krajeva Hrvatske, Bosne i Hercegovine i dijaspore, da prokomentiraju medijske napise o “ratu kumova na desnici”, ovom koncertu kao političkom skupu i slično, no ljudi su jednoglasno odbacili ta naklapanja koja su mediji silom gurali posljednjih dana i tako pokušali stvoriti dodatne podjele. No, kako kaže ona poznata Thompsonova pjesma “Mogu nas lomiti, al’ neće slomiti kad nam srca tuku zajedno!”
Proslava uz narod i pobjedničku Hrvatsku vojsku
Kada se spustila noć (i kada je Hajduk pobijedio) stvorila se gužva na Rivi, tako da je bila znatno teže prohodna nego ranije. Na početku programa sve je već bilo krcato, kako Riva, tako i Prokurative i ulice koje se s Rivom spajaju. Program je započeo kako i priliči ovakvom slavlju, prisjećanjem na veličanstvenu Oluju i zahvalom pobjednicima koji su na pozornici istaknuli svoje ratne barjake. Sve su postrojbe zaradile pljesak i ovacije, a pogotvo kada su na pozornicu stigli pripadnici udarne 4. gardijske brigade, legendarnih Pauka, te posebno oni koje je voditelj programa najavio kao “dečke u crnom”. Pripadnici splitske 9. bojne HOS-a dobili su najveće ovacije, a postavljanje njihove ratne zastave izazvalo je erupciju oduševljenja na Rivi.
“Ne nasjedajmo na provokacije, budimo ponosni, budimo zajedno!”
Oko 21:30 na pozornicu je stigao i Marko Perković Thompson koji je već prvim taktovima oduševio publiku. Koncert je i produkcijski i izvedbeno bio na zavidnoj razini, uz manje tehničke probleme koji nisu ostavili nikakvog traga na veličanstvenu atmosferu. Thompson je odradio uistinu odličan koncert sa zanimljivim repertoarom, nešto različitim od ostalih koncerata uz najveće stare i nove hitove. Izveo je i pjesmu Bijeli golubovi, meni osobno jednu od njegovih najdražih, koju na koncertima gotovo nikada ne izvodi, što je bilo ugodno iznenađenje za sve prisutne koji su i tu pjesmu, kao i sve ostale u isti glas pjevali od riječi do riječi.
Očekivano, najveće oduševljenje izazvale su pjesme Bojna Čavoglave i Anica, kninska kraljica, na koje su se upalili deseci baklji i koje su izazvale erupciju oduševljenja među okupljenim mnoštvom. Bojna Čavoglave pjevala se u izvornom obliku, kao i 1991. godine, što je zasmetalo dežurne dušebrižnike, no njima se nemam namjeru baviti jer o njima je Thompson uoči koncerta sve rekao. “Bojna Čavoglave je simbol Domovinskog rata, njome njegujemo sjećanje i vrijednosti Domovinskog rata i svi oni koji su protiv te pjesme, protiv su Domovinskog rata i protiv su istine!” – jasan je bio Thompson i tu se zaista nema više što dodati. A ovako je u publici izgledalo kada su krenuli prvi taktovi legendarne pjesme:
Koncert je završen oko ponoći uz pratnju velikog vatrometa. Bez obzira na ono što se pisalo od strane pojedinih medija, a koji na koncertu nisu bili, ili su ga promatrali sa sigurne udaljenosti, incidenata na koncertu nije bilo. Atmosfera na koncertu je bila veličanstvena, a publika je u glas s bendom pjevala svaku pjesmu od početka do kraja koncerta. Riva i prostor oko Rive bili su dupkom puni, a sve je bilo dostojno proslave Oluje. “Fašista” nije bilo. I to je jedina istina. Na kraju koncerta, Thompson je, po tko zna koji put, pozvao na zajedništvo, ponos i dostojanstvo, na slavlje Oluje u svakom hrvatskom domu i istaknuo kako ne smijemo nasjedati na provokacije onih koji uporno žele unijeti razdor među nas. Dok su se neki ispričavali agresoru što smo oslobodili državu i plakali za teroristima, mi smo slavili pobjedu. Tako mora biti i tako će uvijek biti, bez obzira na želje pojedinaca!
Posebno bih želio pohvaliti neke od novinara koji su pratili koncert i unatoč tome što se mediji za koje rade natječu u snazi napada na Thompsona, zajedno s publikom pjevali njegove pjesme. Raduje i činjenica kako je u Press dijelu bilo i novinara koji su nosili obilježja HOS-a i druge majice s domoljubnim motivima
Dan drugi – Čavoglave i Knin
Na sam Dan pobjede i Domovinske zahvalnosti, te Dan hrvatskih branitelja, nakon kave u Splitu, zaputili smo se u Čavoglave i Knin. Nažalost, malo smo zakasnili na svetu misu povodom Dana pobjede u crkvi Hrvatskih mučenika u Čavoglavama, no kako su Čavoglave mjesto molitve za domovinu, u crkvi smo se pomolili i prisjetili svih onih koji su dali živote za našu slobodu, te zahvalili Bogu za sve darove koje je našoj domovini dao. Ugodno iznenađenje su bili i ljudi koji su u Čavoglave svratili da tamo proslave Dan pobjede, a koji nisu znali događa li se tog dana u Čavoglavama nešto ili ne. Jasan je to pokazatelj koliki značaj imaju Čavoglave za obljetnicu Oluje i najava ogromnog spektakla koji će se tamo održati na 25. obljetnicu pobjedonosne Oluje.
Proslavu Oluje zaokružili smo u mjestu zbog kojeg i slavimo, u kraljevskom gradu Kninu. Zajedno s brojnim braniteljima i posjetitelja iz svih krajeva Lijepe Naše, BiH i dijaspore, pomolili smo se i zapalili svijeću na spomeniku hrvatske pobjede “OLUJA 95”.
Jedino što je pokvarilo ukupan dojam ova dva dana, bilo je na putu iz Čavoglava u Knin, kada smo u jednom selu s većinski pravoslavnim stanovništvom naišli na slomljen putokaz koji vodi prema katoličkoj crkvi. Putokaz je slomljen i bačen u grmlje, stoga je teško da se radi o slučajnosti ili posljedici nevremena.
Nadamo se kako se u budućnosti, u Hrvatskoj ovakvi prizori više neće moći vidjeti.
Ovakvi dani bude nadu u bolje sutra
Zajedništvo kakvo se moglo vidjeti u Splitu i Kninu, ali i u Trilju, Petrinji i svim drugim mjestima gdje se organizirano slavila pobjeda stvarno budi optimizam i daje snagu za daljnju borbu za bolju budućnost. Hrvatska mladost, pojačana hrvatskim braniteljima, koji zajedno, u isti glas pjevaju Bogu, svojoj Domovini, svojim prijateljima i obiteljima temelj su daljnjeg napretka Hrvatske da napokon bude onakva kakvu su zamišljali oni koji su je u mukama stvarali.
Osvrnuo bih se za kraj na pisanje raznih novinarčića i portalčića koje nećemo imenovati jer nisu vrijedni spomena, koji pišu o tome kako zdrava društva pjevaju o alkoholu, seksu i noćnim provodima, dok naše društvo (valjda nezdravo) pjeva o povijesti, domovini i Bogu. Onih koji pišu o netalentiranim glazbenicima koji rade “ustaške derneke” za “šačice ljudi”. Gospodo, barem pokušajte sakriti svoju zavist i jal. Potrudite se barem malo sakriti svoj bijes zbog činjenice da mi slavimo Oluju, da je slavimo ponosno i dostojanstveno, u veličanstvenoj atmosferi. I ne, bez obzira što je hrvatski narod bio na takvim “dernecima” nije vidio kako izgledaju nastupi netalentiranih pjevača koji “revu” gluposti i čije su pjesme dosadne, ali zahvaljujući vašem pisanju, narod zna kako izgledaju loši novinari, ljudi ograničenih mentalnih kapaciteta, za koje nisam siguran, bi li u osnovnoj školi dobili prolazne ocjene za svoje veleumne pamflete koje podvaljuju hrvatskoj javnosti.
Dragi branitelji, hvala vam za domovinu, vi ste svoje odradili časno, sad je red na nama! Neka nam živi jedina i vječna Hrvatska!
