Veliki dan za Hrvatsku – donesena odluka o suverenosti i samostalnosti Hrvatske i službeno je osnovan HOS

Dana 25. lipnja 1991. sastao se Hrvatski sabor i donio Ustavnu odluku o suverenosti i samostalnosti Republike Hrvatske. U okruženju velikosrpskih prijetnji i inertnosti svjetske diplomacije, Hrvatski sabor je proglasio Republiku Hrvatsku, do tad u sastavu socijalističke Jugoslavije, suverenom i samostalnom državom. Tim činom, Hrvatska je postala nezavisna država, pokrenula je postupak razdruživanja od drugih jugoslavenskih republika i zatražila međunarodno priznanje. Odluka o suverenosti i samostalnosti Republike Hrvatske obrazložena je sljedećim riječima:

“Mi ne možemo više podržavati život u zajedničkoj državi, u kojoj postoji neprekidna, pritajena i javna agresija, patološka mržnja i zloća prema svemu izvornome hrvatskom. U državnoj zajednici, u kojoj smo suočeni s uzastopnim prijetnjama upotrebe sile, kako one zajedničke, tako i ilegalne u obliku buntovništva i terorizma. Proglašujući samostalnost Hrvatske, mi činimo isto ono što i svi narodi svijeta na putu postizanja svoje neovisnosti i to iz istih, prirodnih i vrhunaravnih razloga. S neskrivenim zadovoljstvom i ponosom obznanjujemo svim republikama i saveznim tijelima SFRJ, objavljujemo cijelom svijetu suverenu volju hrvatskog naroda i svih građana Republike da se današnjim danom Republika Hrvatska proglašuje samostalnom i suverenom državom, te pozivamo sve vlade i parlamente svih država da prihvate i priznaju čin slobodne odluke hrvatskoga naroda, čin slobode kojim još jedan narod hoće postati punopravnim članom međunarodne zajednice slobodnog svijeta.” Nakon isteka tromjesečnog moratorija na odluku Sabora, 8. listopada iste godine završena je faza okončanja postupka razdruživanja Hrvatske u nekadašnjoj jugoslavenskoj federaciji, te su otklonjene sve smetnje za međunarodno priznanje Republike Hrvatske.

Predsjednik Hrvatskoga sabora Žarko Domljan je nakon izglasavanja državne nezavisnosti 25. lipnja 1991. godine rekao: “Rođena je država Hrvatska! Neka joj je dug i sretan život!” Valja napomenuti kako odluka o suverenosti i samostalnosti Republike Hrvatske nije donesena potpuno glatko. Reformirani komunisti na čelu s Ivicom Račanom, tada pod nazivom Stranka demokratskih promjena (SDP), izašli iz sabornice prilikom izglasavanja samostalnosti i neovisnosti Republike Hrvatske. Nisu se slagali s ustavnom odlukom, već su predlagali da se istodobno s razdruživanjem pokrene postupak udruživanja s drugim republikama bivše SFRJ, što je, naravno, odbijeno.

Europa i svijet nisu s oduševljenjem dočekali odluku Hrvatskog sabora i Skupštine Slovenije jer je svijet još uvijek predlagao nekakvu novu Jugoslaviju, u koju povratak nije bio moguć. Pokazala je i to krvava ratna zbilja, brutalna agresija, stravični napadi na Vukovar i Slavoniju, granatiranje Dubrovnika, pokolji civila u brojnim mjestima, raketiranja civilnih ciljeva i kršenje raznih običaja ratovanja od strane vojske Jugoslavije i četničkih koljača. U prosincu 1991. Njemačka je samostalno priznala Hrvatsku, u siječnju 1992. Hrvatsku priznaje cijela Europa, a potom i cijeli svijet.

Formalno osnovane Hrvatske obrambene snage (HOS)

25. lipnja 1991. godine službeno su osnovane Hrvatske obrambene snage – HOS. Ponekad su korišteni nazivi Hrvatski obrambeni savez, te Hrvatske oružane snage. HOS je bila dragovoljačka oružana postrojba za obranu Hrvatske i BiH od srpsko-crnogorske agresije. Hrvatske obrambene snage bile su vojno krilo Hrvatske stranke prava (HSP). Čelnik HSP-a, Dobroslav Paraga ujedno je bio vrhovni zapovjednik, a dužnost načelnika Glavnog stožera HOS-a obnašao je Ante Paradžik. U Hrvatskoj, HOS je početkom 1992. službeno rasformiran i pripojen Hrvatskoj vojsci, iako se pripadnici HOS-a svoje oznake nosili do kraja rata. HOS u BiH tijesno je surađivao s Armijom BiH, no poslije ubojstva generala Blaža Kraljevića, uskoro se počeo osipati i raspadati, te Hrvati uglavnom prelaze u HVO, a Muslimani u sastav Armije BiH, te ubrzo dolazi do hrvatsko-bošnjačkog sukoba, iniciran uglavnom s bošnjačke strane.

Tamo gdje drugi nisu htjeli (ili smjeli), išao je HOS! Bili su prvi u napadu, a zadnji u povlačenju, ratovali su časno, a u nebrojeno su navrata dokazali kako su uistinu za dom spremni.

Ratni stožer HOS-a nalazio se u Zagrebu u Starčevićevu domu, a za Hercegovinu i Bosnu u Ljubuškom i Zenici. Samostalna satnija osiguranja, postrojba HOS-a sa područja Zagreba, osnovana je još 15. lipnja 1991., a 22. siječnja 1991. u Splitu je oformljen vod pripadnika HSP-a koji se stavio na raspolaganje MUP-u, tako da su HOS-ovci još prije službenog formiranja aktivno sudjelovali u obrani domovine.

Kamp HOS-a Bosiljevo - srpanj 1991.
Kamp HOS-a Bosiljevo – srpanj 1991.

U Hrvatskoj, HOS se na terenu stavio pod zapovijedanje ZNG RH (što znači da nisu bili paravojna formacija), što se možda najbolje vidi iz primjera Vukovarske satnije HOS-a, čiji su se pripadnici po dolasku u obranu Vukovara podredili zapovjedništvu 204. brigade i zapovjedniku Mili Dedakoviću – Jastrebu. Zapovijed  HOS-ovcima po dolasku u Vukovar bila je da idu na Sajmište, najtežu i najkrvaviju gradsku bojišnicu, gdje se vode ulične borbe za svaki metar. HOS dolazi u Vukovar krajem rujna 1991. u tri skupine: u prvoj 39, u drugoj 14 bojovnika (koji ostaju do kraja braniti Bogdanovce) i u trećoj njih 5, što je ukupno činilo brojku od 58 bojovnika, od kojih je život za Domovinu na vukovarskom bojištu položilo njih 25, a većina preživjelih je ranjavana jednom ili više puta. U samom Vukovaru HOS je primio u svoje redove još troje vojnika.

Osim Vukovara, HOS-ovci sudjeluju u obrani i drugih dijelova napadnute Hrvatske, primjerice Dubrovnika, na Srđu, u čijoj obrani 1991. sudjeluje IX. bojna HOS-a – Rafael vitez Boban, postrojba koja je dala veliki doprinos obrani Hrvatske na dalmatinskom ratištu, a poznata je i po 43-dnevnoj obrani Škabrnje 1993. godine od agresorskih postrojbi ratnog zločinca tzv. Kapetana Dragana. Nedugo nakon odlaska HOS-ovaca, Škabrnja pada u agresorske ruke. HOS-ovci također sudjeluju i u obrani Gospića, Vinkovaca, pa i samog Zagreba (u blokadi vojarni Borongaj i Maršalka), Osijeka, i drugih krajeva Slavonije, Kupresa, Livna, Bosanske Posavine, Sarajeva, Mostara i doline Neretve, srednje Bosne, istočne Bosne, te drugih najkritičnijih dijelova napadnute Hrvatske i BiH. Treba naglasiti da je ratni put HOS-ovaca čist, a kriterij za ulazak u HOS bila je isključivo dragovoljnost. U HOS-u su tako ratovali dragovoljci bez obzira na nacionalnu, vjersku, pa i političku pripadnost: Hrvati katolici, hrvatski pravoslavci, muslimani, brojni strani dragovoljci pristigli iz raznih zemalja u obranu Hrvatske, Hrvati iz dijaspore, lojalni Srbi i mnogi drugi. Neki pripadnici HOS-a bili su i članovi HSP-a, no to nije nužno bio uvjet.

Jean Michel Nicolier (HOS) i suborci
Jean Michel Nicolier (HOS) i suborci
Dragovoljci HOS-a u Vukovaru
Dragovoljci HOS-a u Vukovaru

Zanimljivo, jedina postrojba koja je službeno zadržala ime i oznake HOS-a do kraja rata bila je IX. bojna Rafael vitez Boban, ukopljena u 114. brigadu Hrvatske vojske.

Unatoč čistom ratnom putu HOS se danas stigmatizira, često više nego agresor

Ratne oznake HOS-a često izazivaju negativne reakcije u dijelu javnosti i “mainstream” medijima, policija oduzima majice HOS-a na javnim okupljanjima bez zakonskog temelja. Udruge HOS-a uredno su registrirane pri nadležnim državnim tijelima još u vrijeme kada je na vlasti bio SDP predvođen Ivicom Račanom, kao i njihove oznake, u izvornom obliku, s geslom “Za dom spremni”, koje se danas proglašava ustaškim, što je, u kontekstu HOS-a, apsurd i besmislica. S druge strane, velik dio medijske javnosti rehabilitirao je zločinačku crvenu petokraku pod kojom je Hrvatska devedesetih razarana.

Ne ulazeći u to je li pozdrav “Za dom spremni” povijesni pozdrav prije Drugog svjetskog rata, sa sigurnošću možemo potvrditi da NIJE zabranjen zakonom. Ne samo da nije zabranjen već je reguliran zakonom kao i sva obilježja i odore iz Domovinskog rata.

Naime, Zakonom o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji od 12. veljače 2013. u članku 2. stavak 1. precizirano je tko su to hrvatski branitelji iz Domovinskog rata.

Članak 2. → Pročitaj Zakon

(1) Hrvatski branitelj iz Domovinskog rata je osoba koja je kao dragovoljac i pripadnik Oružanih snaga Republike Hrvatske (ZNG, Hrvatske vojske, Ministarstva obrane, Policije, Ministarstva unutarnjih poslova, Hrvatskih obrambenih snaga (HOS-a) te pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je u njima proveo najmanje 5 mjeseci do 24. prosinca 1991. godine), organizirano sudjelovala u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti, odnosno suvereniteta Republike Hrvatske u bilo kojem razdoblju Domovinskog rata (u daljnjem tekstu: hrvatski branitelj iz Domovinskog rata).

Dakle, zakonom je regulirano da su pripadnici Hrvatskih obrambenih snaga (HOS) hrvatski branitelji iz Domovinskog rata, a budući da su sve postrojbe imale svoja obilježja na odorama, tako je i HOS imao znak s natpisom “Za dom spremni” koji je bio i uzvik na postrojavanjima.

Pravilnik Ministarstva obrane o vojnim odorama → Pročitaj Pravilnik, članak 18.

Nadalje, člankom 18. Pravilnika o vojnim odorama (NN broj 58/11 i 113/11) propisano je da hrvatski branitelji iz Domovinskog rata mogu u svečanim prigodama u OS RH i u prigodama službenog obilježavanja obljetnica vezanih uz događaje u kojima su sudjelovali u Domovinskom ratu ili na obljetnicama zbivanja iz Domovinskog rata nositi službene vojne odore, ako ih posjeduju, a mogu nositi i vojne odore iz Domovinskog rata.

Ako sagledamo ovaj Zakon o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji i pravilnik Ministarstva obrane o nošenju vojnih odora, a znajući kako izgleda odora i dijelovi odore HOS-a u Domovinskom ratu te da se na njima nalazi “Za dom spremni”, dolazimo do zaključka da su sva dosadašnja postupanja hrvatske policije i pravosuđa o oduzimanju predmeta, kažnjavanju na javnim skupovima zbog riječi “Za dom spremni” protuzakonita, a izjave naših političara ukazuju da ne poznaju zakone koje bi oni u najvećoj mjeri trebali štititi.

HOS
Službeni grb Hrvatskih obrambenih snaga

POVEZANE OBJAVE

Podržimo humanitarnu akciju

Možda će vas zanimati

Ivan Kujundžić: Hrvatske kocke u križu Zrina

Ne ponovile se nikad više slike Zrina, ljetnog sutona 1943-e! Zločinačkom akcijom lažni osloboditelji, krvoloci partizani, pobili su skoro čitav puk Zrina....

Kad bi svaki Hrvat bar jednom otišao u Vukovar, Škabrnju, Bleiburg, Čavoglave, Siget…

Jučer sam putovao kroz nekoliko različitih zemalja, a nikad nisam otišao iz Lijepe naše… Jedan od najboljih prijatelja koje najduže znam slavio je rođendan,...

The Croatian Project donosi kvalitetne domoljubne filmove u vaše domove

The Croatian Project udruga je koja se bavi promicanjem hrvatskih vrijednosti u inozemstvu. Njihov prvi veći projekt je bilo prikazivanje filma General,...