Duga je ova besana noć.
… a još nije ni počela!
Slike nekih ne tako davnih dana smjenjuju se munjevitom brzinom!
I svi su na tim slikama mladi i nasmijani.
I živi.
I ja bih se trebao smijati.
A ne mogu!
Grlo je stegnuto, usta su suha, a oči vlažne.
Slike nestaju.
Film se odvrtio.
Mrak je.
Pipam oko sebe, tražim telefon da osvijetlim mrak i da pobojam slike tih mladih ljudi.
Svojih prijatelja.
Želim ih približiti.
Ne uspijevam!
Slike ponovo blijede.
Oni nestaju.
Uvlači se tuga.
Misli su postale prazne i nekud odlaze.
Daleko i još negdje puno dalje od daleko.
Toliko daleko da mi je postalo zima.
Zubi mi cvokoću, koža se naježila, smrzavam se!
Gdje sam to ja?
U kojem sam to svijetu tuge i boli?
… palim cigaretu.
Njen dim me lagano opija, a njen žar me grije.
I svijetli kao svjetionik u uzburkanom moru.
… punom duša mojih mrtvih prijatelja!
Duga je ova besana noć
… a još nije ni počela!